Intervju sa Dijanom Krešić- Kako arheologiju približiti javnosti u današnje vreme

Intervju sa Dijanom Krešić- Kako arheologiju približiti javnosti u današnje vreme

 782 

Dijana je arheolog iz Mostara, iz Bosne i Hercegovine. Studije arheologije završila je na Filozofskom fakultetu u Mostaru, a trenutno je na master studijama. Aktivna je na području kulture s ciljem promocije i afirmacije iste.

Šta te je to najviše privuklo da se baviš arheologijom?

Mislim da sam jedina koja još kao dijete nije željela da postane arheolog. Tad su me zanimale neke uobičajene stvari. Tek kasnije kroz školovanje jako sam zavoljela povijest, a s njom i arheologiju. Tako da se nisam puno mislila oko izbora fakulteta.

Da li trenutno radiš na nekom projektu i kakvi su ti planovi za budućnost?

Trenutno radim na više njih, ali bih posebno izdvojila arheološke radionice za djecu koje sam sama pokrenula. Radi se o edukativnim radionica gdje djeca kroz igru i kreativan rad uče o arheologiji i kako su ljudi živjeli kroz različite periode povijesti. Izrađujemo keramičko posuđe, radimo rekonstrukcije posuda, čistimo, ukrašavamo te izrađujemo oruđe i oružje. Zanimljivo je čuti djecu kako razmišljaju o tim vremenima i kako su ljudi živjeli bez struje i interneta.

Što se tiče planova za budućnost, ima ih puno. Prvenstveno želim raditi na svom stručnom usavršavanju, te pronaći stalno zaposlenje.

Radionica “Mali arheolozi” na Evergreenfest-u

Arheolog koji je ostavio najlepši utisak na tebe je neko koga smatraš uzorom, ko bi to bio?

Naravno, svi mi imamo nekoga kome se divimo i nekoga ko je naš uzor. Moj je definitivno arheologinja Vukosava Atanacković Salčić. Žena koja je sav svoj život posvetila istraživanju Hercegovine. Godine 1956. iz Beograda se doselila u Mostar zbog potrebe za stručnim kadrom. Radila je u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirode u Mostaru. Desetljećima je bila jedini arheolog od Livna do Trebinja, te jedina arheologinja koja je imala zvanje konzervator – arheolog. Osnovala je obitelj i ostala živjeti u Mostaru do svoje smrti. Voljela bi nastaviti njezinim stopama i istraživati Mostar i njegovu širu regiju.

Da li možeš da navedeš arheološka iskopavanja na kojima si učestvovala?

Sudjelovala sam u više kampanja na iskopavanjima u Ravića pećini kod Gruda, Rivine kod Stoca, Izvor špilji Ričini kod Tomislavgrada, Podgajac te Podvornica kod Tomislavgrada, Crkva sv. Petra u Zavali, Nugli kod Mostara, pećina Dahna kod Tomislavgrada te druga manja istraživanja.

Istraživanje pećine Dahne kod Tomislavgrada

Šta je po tebi na arheološkim iskopavanjima bilo najzanimljivije otkriće?

Najzanimljivije otkriće mi je bilo tijekom kampanje u Tomislavgradu u Izvor špilji Ričini. Tu smo pronašli paleolitički lokalitet što je veoma rijedak slučaj u Hercegovini, do sada su poznata samo dva lokaliteta iz tog perioda.

Da li te interesuje određeni praistorijski ili istorijski period, i zašto?

Najviše me zanima prapovijesni period, a posebno neolitik. Kako su ljudi živjeli u tom periodu i šta im je donijela neolitička revolucija. Fascinantno je čime su se ti ljudi bavili, kako su živjeli, kako je tekao njihov svakodnevni život i zapravo koliko su napredni bili. Kad ih usporedite s današnjim suvremenim čovjekom, oni su puno napredniji bili u razvoju svojih sposobnosti. Nama je danas sve pojednostavljeno i nemamo potrebe niti znamo za neke odeđene sposobnosti koje posjedujemo.

Koje su to predrasude u arheologiji sa kojima se najčešće susrećeš?

Bilo čim da se bavite morate naići na brojne predrasude. Jedna od najčešćih predrasuda u arheologiji  su brojene teorije na kojima je zasnovana. Bez pisanih izvora i čvrstih dokaza dosta je teorija ostalo ustaljeno i dan danas. Nažalost, dobar dio njih je izmišljen i trebat će dosta vremena da se prave istine dokažu.

Šta smatraš negativnim stranama arheologije u svojoj zemlji, pa i u okolini?

Kako Bosna i Hercegovina, tako i zemlje regije najviše problema imaju sa crnim tržištem, sa tzv.  pljačkašima grobova. U želji za lakom zaradom i pronalaskom vrijednih nalaza devastiraju se brojni lokaliteti. Dugi niz godina ovo je jedan od problema kojem ne možemo nikako stati u kraj. Zakoni postoje, ali nažalost niti ih se itko pridržava niti ih itko provodi.

Da li ti se čini da je ista ili slična situacija u regionu što se tiče zaposlenja u arheologiji?

Nažalost, jeste. Po tom pitanju svi loše stojimo. Veoma je teško pronaći posao u struci. Najvećim djelom zbog nezainteresiranosti za kulturnom baštinom i njezinim očuvanjem, te ulaganjem u istu.

Šta je to što bi ti najviše promenila u arheologiji? Kako bi je približila javnosti?

Najviše bih voljela promjeniti svijest ljudi za kulturom i kulturnom baštinom. Jer kakav smo mi narod ako ne čuvamo svoju prošlost i ne cijenimo ono što imamo. To možemo postići uključujući lokalnu zajednicu u brojne projekte, od predavanja, izleta, radionica i sl. Također, arheologija se može približiti javnosti i preko društvenih mreža. Postoje brojne Facebook i Instagram stranice koje veoma uspješno promoviraju lokalnu kulturnu baštinu. Tako i ja imam svoju stranicu na Instagramu @arheologija_hercegovine. Stranica je svima zanimljiva što vidim po komentarima, a i često mi se ljudi jave sa nekim upitima ili sa komentarom kako nikada nisu znali za taj lokalitet, a žive u njegovoj blizini.

Rimska noć u Naroni

Koju bi poruku poslala mladima koji bi želeli da se bave arheologijom?

Važno je da volite ono čime se bavite. Jer kad volite svoj posao sve drugo će vam biti lakše. Arheologija je jednim djelom terenska struka i zahtjeva puno odricanja i rada na terenu, al ništa nije nemoguće. Samo ustrajte u svojim naumima.

Za kraj, najzanimljivija anegdota sa terena…

Tereni i jesu jedna od nazanimljivih anegdota u životu arheologa. Uvijek upoznate neke zanimljive ljude, uvijek se dogode neke zanimljive situacije koje i godinama kasnije prepičavamo. Meni osobno, najzanimljivije je bilo tijekom rekognosciranja terena oko Izvora špilje Ričine u Tomislavgradu. Maloprije sam spomenula kako smo tu pronašli jedna od najvažnijih paleolitičkih lokaliteta u Hercegovini.

Ljeto, vrućina, umorni od terena krenuli smo prema špilji da se odmorimo. I ne nadajući se da ćemo išta više otkrit taj dan, slučajno pri ulazu ugledamo kremenu alatku. Počnemo detaljnije gledati i vidimo sve više i više nalaza. Od uzbuđenja, euforije ne znamo šta prvo da radimo. Da dokumentiramo, uzmemo nalaze ili nešto treće, ne znamo… samo smo se počeli smijati. Tu sreću i uzbuđenje razumije svaki arheolog koji je u svom radu naišao na neka nova otkrića.

Ukoliko imate dodatnih pitanja za Dijanu, zapratite @arheologija_hercegovine na instagramu, a potom je možete kontaktirati putem stranice.

Podelite sadržaj na
fb-share-icon0
Tweet 20

Urednik

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

error

ZAPRATITE I PODELITE SADRŽAJ