Konačno potvrđeno: lobanja Čoveka zmaja pripada Denisovcu

Naučnici su utvrdili da džinovska lobanja izumrlog ljudskog rođaka, poznatog kao „Čovek zmaj“, zapravo pripada Denisovcu.
Već 15 godina, otkako su prvi put otkriveni, Denisovci ostaju enigma, poznati su samo na osnovu skromnih fosilnih ostataka i genetskog traga među današnjim istočnoazijskim i okeanijskim populacijama.
Misteriozna džinovska lobanja izumrle ljudske vrste
Misterija je počela lobanjom koju je 1933. godine pronašao kineski radnik u gradu Harbinu. Lobanju je zakopao u bunaru, a ona je decenijama ostala skrivena, sve dok je porodica tog čoveka nije 2018. odlučila da je donira nauci. Radi se o ogromnoj lobanji sa dugim i niskim neurokranijumom, masivnim nadočnim lukovima, širokim nosem i velikim očnim dupljama. Na osnovu njenih neobičnih osobina, stručnjaci su 2021. godine predložili novu vrstu – Homo longi, ili „Čovek zmaj“.

Međutim, poslednjih godina vodila se žustra debata o tome da li je Homo longi, koji je živeo pre najmanje 146.000 godina, zaista posebna ljudska vrsta. Neki istraživači su tvrdili da lobanja zapravo može pripadati Denisovcima, budući da nikada ranije nije pronađena njihova kompletna lobanja.
- Da li je otkrivena nova ljudska vrsta Homo longi „čovek zmaj”?
- Da li je Denisovac isto što i Homo longi?
- Pronađena mandibula izumrle ljudske vrste Denisovaca
Koristeći najsavremenije metode DNK analize, naučnici su sada uspeli da otkriju identitet ovog drevnog ljudskog rođaka. U dve nove studije, objavljene u časopisima Science i Cell, dokazano je da lobanja zaista pripada Denisovcu.
Nauka potvrdila da je lobanja pripadala Denisovcu
Mitohondrijska DNK (mtDNK), koja se prenosi sa majke na potomstvo, izvučena je iz lobanje i ukazuje da je „Čovek zmaj“ bio u srodstvu sa ranom Denisovskom grupom koja je živela u Sibiru između 217.000 i 106.000 godina pre sadašnjosti. Ovo otkriće potvrđuje da su Denisovci naseljavali mnogo širi prostor u Aziji nego što se ranije mislilo, navode istraživači u studiji objavljenoj u časopisu Cell.

Uprkos izazovima koje nosi istraživanje drevne DNK, naučnici su uspeli da izvuku mitohondrijsku DNK iz zubnog kamenca lobanje. Optimizovali su metode ekstrakcije i napravili višestruke genomske biblioteke, na kraju identifikujući mutacije specifične za Denisovce, što je omogućilo njihovu detaljniju analizu.