Prvi čvrst dokaz o ljudskim žrtvama među Etrurcima?

Prvi čvrst dokaz o ljudskim žrtvama među Etrurcima?
Etrurska sahrana žrtvovanog novorođenčeta (Valentina Mariotti et al. / Archaeological and Anthropological Sciences, 2025)

Arheolozi su otkrili skeletne ostatke novorođenčeta koje je bilo žrtvovano pre 2.500 godina u etrurskoj civilizaciji.

Tim italijanskih i nemačkih istraživača otkrio je u drevnom etrurskom gradu Kainua (današnji Marcaboto kod Bolonje) skelet novorođenčeta koji bi mogao predstavljati prvi pouzdan dokaz o praktikovanju ljudskih žrtava u ovoj civilizaciji.

Skelet, datovan između 6. i 4. veka pre nove ere, pronađen je pored svetog zida hrama boginje Uni, zaštitnice i božanstva plodnosti. Analize su pokazale da je dete muškog pola, rođeno u terminu i lokalnog porekla. Na kostima su uočeni tragovi obrade oštrim predmetima, odnosno skidanje mesa sa kostiju neposredno nakon smrti.

Istoričari su dugo raspravljali o tome da li su Etrurci prinosili ljudske žrtve, kako su tvrdili njihovi grčki i rimski neprijatelji. Pisani izvori su ih optuživali za „varvarske“ običaje, ali do sada nije bilo ubedljivih arheoloških dokaza, objašnjava studija objavljena u časopisu Archaeological and Anthropological Sciences.

Ritual osnivanja hrama?

Prema tumačenju istraživača, lokacija i način sahrane ukazuju na tzv. ritual temelja – žrtvu prinesenu radi osvećenja svetog prostora. Beba je položena u jamu uz ritualne predmete: fragmente keramike sa natpisima boginji Vei, astronomski poravnate simbole krsta i životinjske kosti.

Tragovi na kostima koji ukazuju na skidanje kože (Valentina Mariotti et al. / Archaeological and Anthropological Sciences, 2025)

Ovakvi nalazi se uklapaju u verovanja da su odojčad, koja još nisu bila potpuno uključena u društvo, smatrana pogodnim posrednicima između ljudi i božanskog. Tretman tela, uklanjanje mesa, ali ne i raskomadavanje, mogao je predstavljati simboličan čin prelaska u zagrobni život ili obred regeneracije, jer su kosti posmatrane kao seme budućeg života.

Žrtvovanje ili prirodna smrt?

Autori studije priznaju da nema jasnih dokaza da je beba ubijena. Moguće je da je dete umrlo prirodnom smrću i da je neobičan ritual sahrane bio pokušaj prizivanja božanske zaštite. Takođe, pomenuta je i hipoteza o embriotomiji (vađenju fetusa tokom komplikovanog porođaja), ali je ona ocenjena kao malo verovatna.

Ipak, podudarnost arheološkog konteksta i antropoloških tragova jača ideju o ljudskoj žrtvi, što bi moglo potvrditi optužbe grčkih i rimskih izvora koji su Etrurce opisivali kao „varvare“.

Studija upoređuje nalaz iz Marcabota sa sličnim otkrićima u Tarkviniji i Orvijetu, gde su deca takođe sahranjivana pored zidina, kao i sa životinjskim žrtvama u svetim bunarima. Slične prakse zabeležene su i u Grčkoj i Rimu, gde su novorođenčad polagana u liminalne prostore, vrata ili temelje, radi obezbeđivanja duhovnog prelaza.

Istraživači, međutim, naglašavaju da je potrebna veća količina sličnih dokaza kako bi se sa sigurnošću tvrdilo da je ljudsko žrtvovanje bilo uobičajena praksa u etrurskoj religiji. Za sada, otkriće iz Marcabota ostaje fascinantan, ali i kontroverzan trag jednog od najmračnijih aspekata etrurskog sveta.

Registrujte se na Sve o arheologiji

Budite u toku! Prijavite se na našu mejl listu i svake srede u 12h saznajte najnovije vesti iz sveta arheologije

Ne šaljemo spamove! Pročitajte naša pravila korišćenja za više informacija.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Translate »