Rimski lokalitet Panik danas se nalazi na dnu Bilećkog jezera

Rimski lokalitet Panik danas se nalazi na dnu Bilećkog jezera
Arheološka istraživanja u Paniku (izvor: TrebinjeDanas.com)

Lokalitet Panik (Leusinium) je predstavljao rimsko naselje sa luksuznim građevinama, termama i bogato dekorisanim mozaicima. Njega posebno izdvaja i to što su na ovom lokalitetu pronađeni najraniji tragovi hrišćanstva u Bosni i Hercegovini. On počinje sredinom 20. veka arheološki da se istražuje pre nego što bude potopljen ispod Bilećkog jezera u istočnoj Hercegovini. Nažalost, ovu sudbinu su doživeli i mnogi drugi lokaliteti u našoj i okolnim zemljama.

Prve vesti da se potopi dolina reke Trebišnjice pojavile su se krajem 50-tih godina prošlog veka, čime bi se stvorilo veštačko – Bilećko jezero, čija bi ogromna snaga vode pokretala turbine Hidroelektrane Trebišnjice. Ubrzo nakon toga su stigli arheolozi i istoričari da ispitaju da li dolina reke krije još nešto od istorijske i kulturne baštine. Tada se znalo za samo tri objekta: za čuveni Manastir Dobrićevo i isto tako poznati Manastir Kosijerevo u dolini reke i za Arslanagića most, danas Perovića most u Gorici više Trebinja. Izuzimajući na desetine srednjovekovnih stećaka, za druge objekte nije se znalo, ili su saznanja bila nedovoljna i nepotpuna.

Arheološka istraživanja u Paniku

Sistematska arheološka istraživanja počela su već 1957. godine, kada je istraživačka ekipa Zemaljskog muzeja iz Sarajeva obišla arheološko nalazište lokaliteta današnjeg Panika, identifikovanog kao rimsko naselje Leusinijum.

Ostaci rimskih termi (izvor: Nikola Trklja, Bileca.rs)

Trebalo je zabeležiti arheološke lokalitete na kojima bi se sprovela istraživanja. Već 1959. godine organizuje se manje probno kopanje kao i detaljan pregled terena u organizaciji Zavičajnog muzeja u Trebinju, u kome učestvuju Ljubinka Kojić, upravnik muzeja i Ilija Pušić, kustos muzeja u Herceg Novom. Probna kopanja izvršena su i sledeće 1960. godine u istom sastavu i utvrđeno je da se rimska naseobina protezala u okruženju od 20 hektara.  Nova istraživanja lokaliteta Panik počinju 1967. godine. U dolinu Trebišnjice Zemaljski muzej uputiće svog višeg naučnog saradnika, jednog od najuticajnijih i u evropskim zemljama po naučnim radovima priznatog arheologa dr Irmu Čremošnik

Nedovoljno sredstava dovelo je u pitanje sudbinu lokaliteta. Sticajem srećnih okolnosti da iz samog Panika vodi poreklo ugledna ličnost američke nauke, profesor Univerziteta u Stenfordu u Kaliforniji Vejn (Vojin) Vučinić. On je sasvim slučajno bio upoznat sa tajnama u dolini zavičaja svojih roditelja. Profesor Vučinić dolazi u posetu starom kraju i obilazeći revir budućeg jezera saznao je za otkrića dr Irme Čermošnik i ostalih naučnika. Zainteresovao se za celi slučaj i po povratku u SAD pokrenuće inicijativu na osnovu međunarodne pomoći da se nešto učini.

Moguća rekonstrukcija rimske vile u Paniku (Busuladžić 2011, Tabla 11a – “Rimske vile u Bsoni i Hercegovini”)

Rimsko naselje

Ponovnim pregledom terena potvrdilo se da se u dolini nalazi rimsko naselje i da se njegovi ostaci prostiru na mnogo većoj površini nego što se u početku pretpostavljalo. Radovi su usredsređeni na važnija i vodom najugroženija mesta na lokalitetu Crkvina uz samu Trebišnjicu koja je trebala prva da bude potopljena. Arheolozi su bili iznenađeni bogatstvom nalaza. Odmah na početku umesto manjih zdanja otkrivena je velika luksuzno građena zgrada koju su arheolozi označili „U-zgrada“, zbog toga što se njena tri krila grupišu oko jednog četvrtastog vrta, oko koga su bili tremovi koji su povezivali ostale zgrade.

Utvrđeno je da je to starorimsko imanje sa nizom privrednih zgrada i radionica. Pronađene su na kraju i grobnice građene u obliku malih hramova, kao i jedan mali hram. Vila pronađena u Paniku spada u najreprezentativnije vile pronađene na tlu BiH.

Mozaičke predstave

U jednom krilu luksuzne građevine otkriveni su sačuvani ostaci velikog kupatila (terme) s centralnim grejanjem, u drugom luksuzne prostorije koje su služile za prijeme i svečanosti sa vrlo raskošnim mozaicima koji prikazuju Orfeja sa životinjama i Muze. Po oceni stručnjaka umetnička izrada mozaika može se meriti sa najlepšim mozaicima pronađenim na tlu Italije. 

Pronađeno je 9 celih mozaika i u fragmenatima. U jednoj od navedenih prostorija pronađen je oštećeni mozaik sa prikazom Orfeja. Ovaj mozaik se sastoji od dva dela. U jednom delu nalazi se centralna figura Orfeja, dok je u duguljastom polju portret Muze. Mozaik sa Orfejem pripada tipu mozaika sa centralnom shemom. Orfej se nalazi u osmouglu koji je nastao ukrštanjem dva kvadrata. Okvir je ukrašen motivom pletenice i plastičnih vijugavih traka.

Orfej mozaik iz Panika (izvor: TrebinjeDanas.com)

Muza Kaliopa odevena je u zelenu tuniku sa perjem na glavi kao ukrasom a što je atribut koji se pojavljuje u kasnoj antici. Na ovom velikom mozaiku, pored Orfeja koji dominira, kao i prikaza Kaliope, nalaze se i predstave leoparda i ptica, i bogata vegetacija.

Kaliopa mozaik iz Panika (izvor: TrebinjeDanas.com)

Na lokalitetima Dračeva strana, Prlo, Pareži pronađeni su i drugi objekti, hramovi, grobnice, ostaci rimskog puta, fragmenti keramike, stubovi, delovi mlina za preradu poljoprivrednih proizvoda. Na osnovu ostataka u Paniku može se zaključiti da je velika luksuzna građevina bila namenjena za stanovanje.

Arheološki nalazi

Na lokalitetu Panik pronađen je i nakit (narukvice, prstenje, fibule, igle), pribor za ulepšavanje (pincete), pisanje (stilos), ukrasi za vojne opreme za kola i konje, kao i okovi za pokućstvo i vrata. Pronađeni su i fragmenti predmeta za kućnu upotrebu, keramičke i staklene posude, poljoprivredna oruđa, alatke i ukrasni predmeti. Od predmeta za kućnu upotrebu značajni su fragmenti ključeva, brava, noževa i raznih okova. Na lokalitetima Panika pronađena je i značajna količina rimskog novca, što govori da je ekonomski i trgovački život u ovim krajevima bio veoma intenzivan.

Keramičke i staklene posude (izvor: Nikola Trklja, Bileca.rs)

Na osnovu arheoloških nalaza utvrđeno je da je kompleks građevina na Dračevoj strani nastao krajem i početkom drugog veka, dok je gradska vila na Crkvini izgrađena krajem trećeg i početkom četvrtog veka. Iznad rimskih građevina, datovanih u doba imperatora Publija Licinija Galijena (253-268), pronađena je mala starohrišćanska crkva, izgrađena u šestom veku, a posle iza nje sagrađena je još jedna starohrišćanska crkva oko koje se sahranjivalo stanovništvo.

Vila u Paniku pripadala eliti

Ostaci vile u Paniku najverovatnije su pripadale značajnim članovima senatorske ili plemićke klase. Gabariti objekta, sitni nalazi, luksuznost u opremanju, posebno stambenih dijelova, blizina manjih vila rustika koje su ulazile u domen ovih velikih zdanja ukazuju da je ova vila bila sedište jednog velikog poseda. Za vilu u Paniku se može pretpostaviti da su proizvodni delovi predstavljeni u vilama na Dračevoj strani, Potkućnicama, vilama uz Trebišnjicu i na Prlu.

S obzirom na to da vila u Paniku nije posedovala pomoćne prostorije u funkciji radionica, ostava, štala i slično, može se pretpostaviti da je vila sa lokaliteta Dračeva strana imala poseban značaj u smislu snabdevanja vile u Paniku svim neophodnim namirnicama. U neposrednoj blizini ove vile može se nazreti stan villicusa, nadzornika ovog imanja. Nadzornik imanja je dokaz da vlasnik poseduje više imanja sa vilama, zbog čega je prinuđen da ga angažuje radi vođenja poslova na dotičnom imanju.

Ovaj dragoceni lokalitet i i brojne druge arheološke lokalitete i nadgrobne spomenike od velikog naučnog i kulturno-istorijskog značaja “voda” je potopila 1968. godine.

Registrujte se na Sve o arheologiji

Prijavite se na našu mejl listu i budite prvi koji će dobiti vesti iz sveta arheologije

Ne šaljemo spamove! Pročitajte naša pravila korišćenja za više informacija.

Podelite sadržaj na:

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Translate »