Najstariji dokaz incesta u arheološkom zapisu: DNK otkriva vezu oca i ćerke u bronzanom dobu Italije
Arheogenetička analiza skeletnih ostataka iz južne Italije donela je najstariji do sada poznat dokaz incesta u ljudskoj istoriji, i to u obliku veze između oca i njegove rođene ćerke. Reč je o najranijem primeru incesta prvog stepena identifikovanom u arheološkom kontekstu.
Otkriće potiče sa lokaliteta Grotta della Monaca u Kalabriji, pećine korišćene kao mesto sahranjivanja tokom srednjeg bronzanog doba, između 1780. i 1380. godine p.n.e. U okviru genetičke studije, objavljene u časopisu Communications Biology, analizirani su ostaci 23 osobe, sa ciljem rekonstrukcije bioloških srodstava i porekla zajednice.
Genetika razotkriva ekstremnu srodnost
Uprkos fragmentovanosti i mešanju skeletnog materijala, istraživači su uspeli da odrede biološki pol za 18 individua (10 žena i 8 muškaraca), kao i različite mitohondrijalne i Y-hromozomske haplotipove. Ovi podaci ukazuju da zajednica nije bila zatvorena ili genetski izolovana, već heterogena.
Analiza srodničkih odnosa pokazala je prisustvo dva para bliskih rođaka. Dok je jedan par_- majka i ćerka, očekivan nalaz u kontekstu zajedničkog sahranjivanja. Drugi slučaj je već privukao posebnu pažnju istraživača.
Kod malog dečaka zabeležen je izuzetno visok nivo tzv. dugih ROH segmenata (runs of homozygosity), genetičkih pokazatelja koji ukazuju na veoma blisko srodstvo roditelja. Zapravo, reč je o najvišem nivou ROH ikada dokumentovanom u drevnim genomskim podacima.
Detaljna analiza pokazala je „nedvosmislene dokaze“ da je dečak potomak veze između oca i njegove rođene ćerke. Otac je identifikovan kao odrasli muškarac sahranjen u istoj pećini, dok skelet majke, odnosno ćerke, nije pronađen.
Incest u prošlosti: izuzetak, a ne pravilo
Iako se incest u većini ljudskih društava smatra snažnim tabuom, genetička istraživanja su ranije zabeležila pojedinačne primere bliskih srodničkih veza u prošlosti. Poznat je slučaj neandertalke sa Altaja, čiji su roditelji bili bliski rođaci, kao i brakovi između braće i sestara u egipatskim kraljevskim dinastijama. Sličan primer zabeležen je i u neolitskoj Irskoj.

Međutim, svi ti primeri spadaju u incest drugog stepena (npr. brat–sestra). Veza roditelja i deteta, kao incest prvog stepena, daleko je ređa i nosi veći rizik od genetskih poremećaja. Zanimljivo je da kod ovog dečaka nisu identifikovani znaci retkih genetskih bolesti.
Zašto je do incesta došlo – pitanje bez odgovora
Istraživači ističu da zajednica iz Grotta della Monaca nije bila mala niti hijerarhijski organizovana, poput kraljevskih porodica gde su brakovi u srodstvu služili očuvanju moći i bogatstva. Upravo zato ovaj slučaj ostaje zagonetan.
„Ova reproduktivna veza između roditelja i deteta mogla je predstavljati društveno prihvatljivo ponašanje u toj zajednici“, navode autori studije. Kao mogući nagoveštaj takvog statusa ističe se činjenica da je otac jedini odrasli muškarac sahranjen na groblju koje inače čine žene i deca.
- Nesvakidašnja sahrana majke i ćerke iz rimskog perioda
- Drevna DNK otkriva zanimljive porodične veze Avara
- U minojskoj kulturi brakovi sklapani drugačije nego danas
Ipak, da li je reč o kulturno sankcionisanom običaju, izolovanom incidentu, ili o slučaju prisile i nasilja, verovatno nikada nećemo saznati.
Kako ističe Alisa Mitnik, arheogenetičarka sa Instituta Maks Plank za evolucionu antropologiju, ovaj nalaz „ukazuje na moguće specifične društvene obrasce u jednoj zajednici bronzanog doba, ali njegovo šire značenje za sada ostaje neizvesno“.