Prvi slučaj Daunovog sindroma zabeležen kod neandertalca

Prvi slučaj Daunovog sindroma zabeležen kod neandertalca
Dete neandertalac (autor: Jakub Hałun, Wikipedia)

Fosil neandertalskog deteta otkrio je da je ono imalo Daunov sindrom.

Najstariji zabeleženi slučaj Daunovog sindroma priprisuje se neandertalcima. Novo otkriće, takođe, pokazuje da su drugi neandertalci pokazali saosećanje i vodili brigu o detetu sa Daunovim sindromom.

Neandertalsko dete živelo je do šeste godine. Anatomija lobanje ukazuje na težak invaliditet. Zbog toga je njemu ili njoj bila potrebna briga i podrška zajednice.

Neandertalsko dete imalo je Daunov sindrom

Pre više stotina hiljada godina u pećini Cova Negra u Valensiji, Španiji, živela je mala grupa neandertalaca. Sada, antropolozi proučavaju njihove kosti. Među njima se nalazio i fosil deteta čija anatomija unutrašnjeg uha ukazuje na postojanje Daunovog sindroma.

Fosilni ostaci su iskopani 1989. godine, ali njihov značaj tada nije bio prepoznat. Unutrašnje uho je deo temporalne ili slepoočne kosti, koja pomaže u formiranju lobanje, štiteći mozak okružujući ušni kanal.

Anomalija (strelica) na unutrašnjem uhu kod deteta neandertalca koja ukazuje na Daunov sindrom iz pećine Cova Negre i poređenje sa normalnim razvojem iste kosti kod neandertalca iz pećine Kebara 1 (Mercedes Conde-Valverde et al. 2024, Science Advance)

Daunov sindrom je genetski poremećaj izazvan dodatnom kopijom hromozoma. Umesto 46 (23XX od majke i 23XY od oca) hromozoma, osoba sa ovim kongenitalnim poremećajem ima 47. Daunov sindrom kod savremenih ljudi može izazvati različite zdravstvene probleme od kojih su mnogi fatalni, kao i zastoje u razvoju, uključujući delimični ili potpuni gubitak sluha. Ali su ti simptomi bili daleko izazovniji za praistorijske porodice.

Istraživači ne mogu da utvrde pol ovom detetu, zbog nedostatka dokaza. Ono što ovo dete ima, kombinaciju abnormalnosti unutrašnjeg uha, ona je poznata samo kod ljudi sa Daunovim sindromom

Nova studija objavljena je u časopisu Science Advance. Studiju je sproveo međunarodni multidisciplinarni tim istraživača. Skeletni ostaci neandertalaca pronađeni su u pećini Cova Negra u Španiji, koja je poznata po neandertalskim ostacima i artefaktima. Pećina u kojoj su bili neandertalci datuje se 146.000 do 273.000 godina. Nažalost, fosil deteta neandertalca još uvek nije precizno datovan.

Neandertalci su brinuli jedni od drugima

Istraživači su otkrili da je kod deteta neandertalca uočen Daunov sindrom i da su arhaični ljudi mogli da pruže negu i podršku ranjivom članu svoje društvene grupe. Majka sama nije mogla da u potpunosti brine o detetu sa potrebama.

Patologija koju je ova osoba imala dovela je do veoma onesposobljavajućih simptoma. Uključujući, u najmanju ruku, potpunu gluvoću, teške napade vrtoglavice i nemogućnost održavanja ravnoteže“, napisali su istraživači.

Skelet 4-godišnjeg deteta neandertalca iz Francuske (autor: Ryan Somma, Wikipedai)

Uprkos teškoj patološkoj slici, ovaj neandertalac živeo je najmanje 6 godina. Takvo zdravstveno stanje zahtevalo je opsežnu negu drugih članova ove društvene grupe.

Ova studija je fenomenalna, je kombinuje arheološka iskopavanja, moderna medicinska znanja i tehnike snimanje, ali i dijagnostičke kriterijume za dokumentovanje Daunovog sindroma kod neandertalca.

Poznato je među naučnom zajednicom da su neandertalci brinuli o osobama sa invaliditetom. Međutim, dosadašnja saznanja uključivala su odrasle osobe.

Rekonstrukcija izgleda devojčice neandertalca od 7-8 godina sa lokaliteta u Francuskoj La Quina (autor: Fährtenleser, Wikipedia)

Neandertalci su bili snažnije građe od nas, anatomski modernih ljudi (Homo sapiensa). Živeli su pre oko 430.000 pa do otprilike 40.000 godina. Oni su se mešali sa modernim ljudima, na šta su ukazala genetička istraživanja. Postoje broje teorije zbog čega su neandertlaci nestali. A njihov nestanak poklapa sa periodom kada se naša vrsta proširila na njihovoj teritoriji.

Prethodna istraživanja su pokazala da su neandertalci bili inteligentni i da su stvarali umetnost, pigmente, simboličke predmete i možda govorni jezik. Kao i da su koristili složene metode grupnog lova. Takođe, sahranjivali su pripadnike svoje vrste. Sada znamo, odnosno potvrđeno je ponovo da su brinuli jedni od drugima.

Možemo slobodno reći da se ne razlikuju previše od nas.

Registrujte se na Sve o arheologiji

Prijavite se na našu mejl listu i budite prvi koji će dobiti vesti iz sveta arheologije

Ne šaljemo spamove! Pročitajte naša pravila korišćenja za više informacija.

Podelite sadržaj na:

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Translate »