Tinejdžeri iz kamenog doba su žvakali „žvakaće gume“

Tinejdžeri iz kamenog doba su žvakali „žvakaće gume“
Žvakana smola od pre 10.000 godina (foto: Natalija Kashuba/Stockholm University)

Arheolozi su pronašli ostatke „žvakaće gume“ iz kamenog doba koju su tinejdžeri žvakali kako bi proizveli lepak. Naučnici su analizirali DNK iz “žvakaće gume” i saznali nešto zanimljivo.

Pre nekih 9.700 godina, grupa lovaca-sakupljača-ribolovaca je kampovala na zapadnoj obali Skandinavije i žvakala je smolu kako bi proizveli lepak, nakon što su jeli pastrmku, jelene i lešnike. Nažalost, zbog teške infekcije desni (parodontitis) jedan od tinejdžera je imao problem da pojede meso jelena, ali i da priprema smolu žvakanjem. Sve su to naučnici uspeli da saznaju analizom drevne DNK.

Analiza drevne DNK iz ostavljene žvakane smole objavljena je u časopisu Scientific Reports, piše u objavi.

Arheološki lokalitet, današnji Husebi Klev, u Švedskoj istražen je početkom 90-tih godina. Otkriveno je oko 2000 artefakata i 115 komada smole. Lokalitet je datovan između 10.200 i 9.400 godina, a jedan od komada smole datira pre 9.700 godina.

Smola je služila kao lepak

Neke od smole imaju otiske zuba, koji ukazuju da su ih žvakala deca, zapravo tinejdžeri.

Komadi smole koje smo analizirali napravljeni su od smole brezove kore, za koju se zna da je korišćena kao lepak u tehnologiji kamenih alatki od srednjeg paleolita pa nadalje. Međutim, u tradicionalnim društvima su se žvakali u rekreativne ili medicinske svrhe“, kažu autori.

Poznato je da su različite supstance sa sličnim svojstvima, kao što su smole sa četinara, prirodni bitumen i druge biljne gume, korišćene na sličan način u mnogim delovima sveta.

U nekim od smola, polovina izvučene DNK bila je ljudskog porekla. Ovo je mnogo u poređenju sa onim što često nalazimo u drevnim kostima i zubima.“

Na smolama se nalazila i DNK oba pola. Autori smatraju da su tinejdžeri pripremali lepak za potrebe alata, kao što je pričvršćivanje kamene sekire na drvenu dršku.

Druga polovina DNK nije ljudskog porekla i ona je uglavnom od gljivica i bakterija koje su živele u smoli, ali i kod čoveka.

Pronađena je bakterija koja izaziva karijes Streptococcus mutans, kao i ona koja izaziva apces i slično.

Pronašli smo i dosta DNK lisice, ali ovo je teže protumačiti. Meso lisice je možda bilo deo ishrane, ali ovi tinejdžeri su takođe mogli da žvaću tetive i krzno lisica za upotrebu u tekstilu. Alternativno, DNK lisice može biti čak i od teritorijalnog obeležavanja i ušao je u smolu nakon što je ispljunuta“, objasnili su istraživači.

Registrujte se na Sve o arheologiji

Prijavite se na našu mejl listu i budite prvi koji će dobiti vesti iz sveta arheologije

Ne šaljemo spamove! Pročitajte naša pravila korišćenja za više informacija.

Podelite sadržaj na:

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Translate »