Arheološka enigma: zašto su majanska deca imala umetke od žada u zubima?

Arheološka enigma: zašto su majanska deca imala umetke od žada u zubima?
Primer umetanja ukrasa na zubima kod drevnih Maja (foto: Gary Todd, Public Domain Dedication (CC0))

Nova arheološka studija donela je iznenađujuće otkriće, troje majanske dece imalo je umetke od žada u svojim zubima. Iako su ukrasi ovog tipa među Majama dobro poznati, do sada su gotovo uvek povezivani isključivo sa odraslim osobama.

Studija, objavljena u časopisu Journal of Archaeological Science: Reports otkriva do sada nepoznatu praksu među drevnim Majama – ukrašavanje zuba deci umecima od žada. Iako su ovakvi zahvati u prošlosti gotovo isključivo povezivani sa odraslima, tri analizirana dečja zuba pokazuju da je praksa mogla biti daleko složenija i šarenolikija nego što se do sada pretpostavljalo.

Dentalne modifikacije kod drevnih Maja

U majanskom svetu, zubne modifikacije bile su uobičajene i veoma cenjene. Ljudi su turpijali i gravirali svoje zube, a u njih su se umetali komadići žada, pirita ili opsidijana. To je bilo uobičajeno tokom klasičnog (250-900. g.n.e.) i postklasičnog perioda (900-1550. g.n.e.)

Ovaj složeni proces obavljao se kamenim alatima. Najpre se na gleđi zuba stvarala šupljina, zatim bi se u nju postavljao oblikovani kamen, a sve bi se na kraju učvrstilo posebnim organskim cementom koji je imao antibakterijska svojstva. Prema dosadašnjim istraživanjima, čak više od polovine odraslih Maja imalo je ovakve modifikacije, dok su primeri među adolescentima bili retki, a kod mlađe dece gotovo nepoznati.

Umeci na zubima među Maja (foto: Emmashavrick / CC BY-SA 4.0)

Upravo zato otkriće tima dr Marka Ramíreza-Salomona predstavlja iznenađenje. Procedura je invazivna i nosila je rizik od oštećenja pulpe. Kod dece, čiji su zubi još u razvoju, opasnost je bila još veća. U kolekciji muzeja Popol Vuh u Gvatemali proučena su tri dečja zuba stara između osam i deset godina, a svaki od njih imao je umetak od žada. Razlike u preciznosti izrade ukazuju da ih nisu radili isti majstori, ali i da zubi verovatno nisu pripadali jednom detetu.

Zašto su to radili i na dečjim zubima?

Zašto su baš majanska deca dobila ovakve ukrase? Odgovor nije jednostavan. Kod odraslih, umeci su često imali simboličnu ulogu, označavali su društveni status ili pripadnost određenoj zajednici. Istraživači pretpostavljaju da su deca možda dobila ove ukrase kako bi se obeležio prelazak iz detinjstva u novu fazu života. U majanskom društvu, upravo oko desete godine, dečaci su počinjali da rade na poljima, a devojčice da preuzimaju kućne poslove. U tom smislu, umeci na zubima mogli su da budu marker društvene zrelosti, svojevrsna inicijacija u svet odraslih.

Druga hipoteza je da se radilo o lokalnoj tradiciji, ograničenoj na određeni region, jer do sada na prostoru Mezoamerike nije pronađen nijedan sličan primer. Nažalost, zubi su u muzej stigli potpuno izolovani, bez ikakvog arheološkog konteksta, pa se ne zna ništa o njihovom poreklu, društvenom statusu dece niti o ritualnom značaju samih modifikacija.

„Ono što znamo jeste da su umeci postavljeni dok su deca bila živa. To dokazuje formiranje zaštitnog dentina, prirodnog mehanizma kojim zub reaguje na invazivne zahvate. Time se jasno razlikuju od jedinog drugog poznatog slučaja deteta iz Pusilje u Belizeu, gde su ukrasi postavljeni tek nakon smrti“, navodi se u studiji.

Iako ostaje mnogo pitanja, ovi zubi pružaju dragocen uvid u složene kulturne prakse Maja. Oni pokazuju da je i među decom postojala potreba za obeležavanjem statusa ili identiteta, i da su i najmlađi mogli biti deo rituala koji su oblikovali društveni život ove fascinantne civilizacije.

Registrujte se na Sve o arheologiji

Budite u toku! Prijavite se na našu mejl listu i svake srede u 12h saznajte najnovije vesti iz sveta arheologije

Ne šaljemo spamove! Pročitajte naša pravila korišćenja za više informacija.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Translate »