Kod žena Vikinga uočene neobične veštačke deformacije lobanja i dentalne modifikacije kod brojnih muškaraca

Kod žena Vikinga uočene neobične veštačke deformacije lobanja i dentalne modifikacije kod brojnih muškaraca
Sahrana žene tokom 11. veka sa veštačkom deformacijom lobanje na ostrvu Gotland (Toplak and Kerak 2023, CC BY 4.0)

Vikinzi su za sobom ostavili fascinantne dokaze o trajnim telesnim deformacijama, koje su koristili kao sredstvo komunikacije i izražavanja društvenog identiteta. Kod tri žene su uočena veštačke deformacije lobanja, koje inače nisu tipične u vikinškoj kulturi.

U nedavnoj studiji, objavljenoj u Current Swedish Archaeology, naučnici su objavili rezultate istraživanja iz vikinškog doba (9-11. vek). Oni su se bavili antropološkom analizom skeleta tri žene koje su imale izdužene lobanje. Takođe, identifikovali su 130 osobe, uglavnom muškarce, koji su imali urezane horizontalne žlebove na zubima. Najveća koncentracija ove vrste modifikacije zuba zabeležena je na ostrvu Gotland.

Za razliku od dentalnih modifikacija, čini se da su veštačke deformacije lobanje strana osobina u skandinavskoj vikinškoj kulturi. Moguće je da one vode poreklo iz jugoistočne Evrope, gde su otkriveni slučajevi od 9. do 11. veka.

Veštačka deformacija lobanje kod žena Vikinga

Tri žene sa Gotlanda su podlegle veštačkoj deformaciji lobanja. Njihove lobanje su bile znatno izdužene, dajući im prepoznatljiv i neverovatan izgled. Sahrane ovih žena sprovedene su u drugoj polovini 11. veka. One su bile sahranjene na različitim lokacijama širom Gotlanda.

Dve žene su preminule sa 25-30 godina, dok je druga imala između 55 i 60 godina. Starija žena ima gotlandsko poreklo, na osnovu analize drvene DNK.

Veštačka deformacija lobanje starije žene (© SHM/Johnny Karlsson 2008-11-05 (CC BY 2.5 SE))

Zanimljivo je to da je praksa deformacije lobanje bila nepoznata u Skandinaviji. Njihovi grobovi bili su ispunjeni bogatim nakitom i dodacima koji su tipični za gotlandsku žensku odeću. Očigledno je da su bile prihvaćene i integrisane u lokalnu zajednicu.

Autori smatraju da je ova praksa u Skandinaviju stigla iz jugoistočne Evrope. U Bugarskoj je zabeležena ovakva vrsta veštačke deformacije lobanje u periodu od 9. do 11. veka.

Ostaje nejasno kako je običaj modifikacije lobanje stigao do Gotlanda“, pišu autori u radu.“ Ili su tri žene rođene u jugoistočnoj Evropi, možda kao deca gotlandskih ili istočnobaltičkih trgovaca, a njihove lobanje su bile tamo modifikovan u prvim godinama života. Ili su modifikacije napravljene na Gotlandu ili u istočnom Baltiku, respektivno, i tako predstavljaju kulturno usvajanje dugo nepoznato skandinavskom vikinškom dobu.“

Nalazi u grobu starije žene (© a/b: SHM/Bertha Amaya/Elisabet Pettersson 2006-11-29/2006-12-04 (CC BY 2.5 SE))

Oni dalje objašnjavaju da se zajedničko poreklo tri žene može pretpostaviti na osnovu bliskog hronološkog datovanja tri sahrane, a najviše zbog veoma slično sprovedene veštačke deformacije lobanje.

Dentalna modifacija zuba kod Vikinga

Prvi slučajevi modifikacije zuba iz doba Vikinga u publikacijama su počeli da se pojavljuju početkom 90-tih godina prošlog veka. Tek krajem 2000-ih, kada je postojao sve veći broj nalaza, istraživači su prepoznali modifikaciju zuba kao deo društvenog identiteta.

Iako su ove dentalne modifikacije tumačene na različite načine, od oznaka robova do simbola ratničke elite, dublja analiza navode da su možda funkcionisale kao identifikacioni signali unutar zatvorene grupe trgovaca.

Dentalna modifikacija zuba kod muškarca sa Gotlanda (© SHM/Lisa Hartzell SHM 2007-06-13 (CC BY 2.5 SE))

Većina ljudi sa modifikacijama zuba sahranjena je na grobljima Koparsvik i Slite na Gotlandu, kao i u Birki i Sigtuni na kopnu Švedske. Ovo ukazuje da je obrazac distribucije ovih dentalnih modifikacija povezan sa značajnim trgovačkim centrima tog vremena. Štaviše, velika većina ljudi sa izrezbarenim zubima bili su odrasli muškarci. To ukazuje na moguću povezanost ove prakse sa aktivnostima kao što je trgovina na velike udaljenosti.

Takođe, za razliku od one tri žene, dentalne modifikacije su bile dobrovoljne i njih su želeli. Ne treba zaboraviti da su dentalne modifikacije bile bolne i da urezi na zubima nisu bili isti kod svih. Što navodi da je tzv. signalni kod mogao biti prepoznatljiv među osobama koje su ga imale.

Autori studije ističu da su ove modifikacije služile kao vizuelni znaci, odnosno sredstvo komunikacije. Oni su prenosili obilje informacija o društvenom statusu pojedinca, pripadnosti grupi, a možda čak i o njihovom kulturnom poreklu.

Registrujte se na Sve o arheologiji

Prijavite se na našu mejl listu i budite prvi koji će dobiti vesti iz sveta arheologije

Ne šaljemo spamove! Pročitajte naša pravila korišćenja za više informacija.

Podelite sadržaj na:

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Translate »