Lorica squamata: redak rimski oklop restauriran posle 1500 godina

Lorica squamata: redak rimski oklop restauriran posle 1500 godina
Rimski legionarski oklop - lorica squamata (foto: Turkish Ministry of culture)

Jedinstveni primer rimskog legionarskog oklopa otkriven je u Turskoj i uspešno restauriran. Reč je o tipu lorica squamata, starosti 1500 godina.

Tursko Ministarstvo kulture i turizma je u saopštenju navelo da je reč o jedinom do sada otkrivenom tipu oklopa lorica squamata, neznajući da postoji i stariji primerak sa lokaliteta Timacum Minus u istočnoj Srbiji. U svakom slučaju, ovo je značajan nalaz, jer se radi o retkim oklopima iz kasnorimskog perioda.

Otkriće i restauracija rimskog oklopa

Rimski legionarski oklop pronađen je na drevnom lokalitetu Satala tokom iskopavanja 2020. godine. Projekat restauracije vodilo je tursko Ministarstvo kulture i turizma, a u ovom regionu je vladala 15. legija rimskog carstva, poznata kao Apolinarisova legija (Legio XV Apollinaris).

Oklop je podignut sa zemljom (foto: Turkish Ministry of culture)

Rendgenski snimci su pokazali da je skoro ceo oklop bio netaknut. Mikro CT snimak bloka od tri ploče uzet sa ivica pomogao je u preciznom određivanju dimenzija oklopa i metalurških svojstava. Posle tri godine mukotrpnog rada Regionalne direkcije za restauraciju i konzervaciju Erzuruma, završene su procedure konzervacije i restauracije. Oklop je zatim ponovo zašiven, vraćen mu je prvobitni oblik.

Lorica squamata – osobine oklopa

Lorica squamata je ljuspasti oklop, naširoko korišćen od strane rimskih vojnika, posebno viših činova kao što su oficiri, zastavonoše (signifieri), muzičari i neke konjičke jedinice.

Za razliku od poznatije lorica segmentata, napravljene od velikih krutih ploča, lorica squamata se sastojala od malih metalnih ljuski koje se preklapaju, ušivenih na platnenu ili kožnu podlogu. Svaka pločica, obično napravljena od bronze ili gvožđa, imala je male izbušene rupe koje su omogućavale povezivanje u redove koji se preklapaju.

Lorica squamata nakon restauracije (foto: Turkish Ministry of culture)

Ovaj dizajn je obezbeđivao jedinstvenu ravnotežu između fleksibilnosti i zaštite, omogućavajući veću slobodu kretanja za nosioca, iako je zahtevao pažljivo održavanje zbog mogućnosti rđe i oštećenja. Oklop je bio relativno težak, ali je imao prednost – oštećene ljuspice su se mogle pojedinačno zameniti bez odbacivanja celog oklopa.

Kada bi oklopno odelo postalo nepopravljivo, bilo bi pretopljeno i ponovo iskorišćeno, što objašnjava zašto su preživeli primerci danas tako retki.

Registrujte se na Sve o arheologiji

Prijavite se na našu mejl listu i budite prvi koji će dobiti vesti iz sveta arheologije

Ne šaljemo spamove! Pročitajte naša pravila korišćenja za više informacija.

Podelite sadržaj na:

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Translate »