Drevni “div”: Najraniji poznati slučaj gigantizma u antičkom Rimu
Među hiljadama rimskih skeleta koje su naučnici proučavali, jedan se izdvaja, ne po oružju, nakitu ili grobnim darovima, već po neverovatnoj visini od preko dva metra!
Tokom arheoloških iskopavanja na području Fidenaja, nekadašnjeg administrativnog centra Rimske teritorijalne organizacije smeštenog duž antičkog puta Via Salaria, oko sedam kilometara severno od Rima, arheolozi su otkrili skelet koji je odmah izazvao pažnju.
- Neobično visoka žena iz manastirskog kompleksa Đurine ćelije sa Rudnika
- Arheolozi iskopali praistorijskog “džina” u Kini
- Skelet žene patuljastog rasta iz 6. veka zaintrigirao arheologe
Reč je o izuzetno visokom mladiću iz perioda Rimskog carstva (3. vek n. e.), čija je visina procenjena na čak 202 centimetra, gotovo 40 centimetara više od prosečnog rimskog muškarca tog doba.
Mladić koji je rastao previše
Analiza dugih kostiju pokazala je nepotpuno srasle epifize, što znači da rast još nije bio završen. Da je poživeo duže, ovaj Rimljanin bi, prema svemu sudeći, dostigao još veću visinu. Iako je bio neobično visok, proporcije tela bile su sasvim normalne, bez deformacija ili disproporcija koje bi ukazivale na patološki razvoj skeleta.

Upravo su te anatomske karakteristike navele paleopatologe da pretpostave da je reč o slučaju gigantizma, retkog poremećaja rasta koji nastaje usled prekomernog lučenja hormona rasta (hGH) u detinjstvu. Najčešći uzrok ovog stanja je tumor hipofize, male žlezde u bazi mozga koja kontroliše lučenje hormona.
Nauka otkriva uzrok
Pregled lobanje pokazao je tragove oštećenja u predelu turskog sedla, dela lobanje gde se nalazi hipofiza – oštećenja koja su tipična za prisustvo tumora.

Prema nalazima naučnika, mladić je imao između 16 i 20 godina kada je preminuo. Rast mu nije bio završen, a gigantizam je verovatno doprineo njegovoj preranoj smrti. Budući da ovakvi poremećaji često izazivaju dodatne komplikacije, posebno u kardiovaskularnom sistemu.
Između radoznalosti i prihvatanja
Zanimljivo je da grobnica u kojoj je pronađen nije sadržala nikakve predmete, a način sahrane bio je potpuno uobičajen za to vreme. Njegov izduženi grob, ukazuje da su savremenici jednostavno prilagodili prostor njegovom telu, bez posebnih obeležja koja bi ukazivala na poseban status.

Ipak, naučnici pretpostavljaju da bi osoba takve visine u antičkom Rimu, gde je prosečan muškarac imao telesnu visinu od oko 167 centimetara, sigurno izazvala radoznalost i divljenje. Rimska aristokratija je, u to vreme, pokazivala interesovanje za osobe sa fizičkim deformitetima, od patuljaka do grbavaca, kao svojevrsne dvorske zabavljače. Možemo samo nagađati da bi i “rimski div” možda bio viđen kao neobična pojava, predmet fascinacije i mitova.
Najstariji poznati “div” iz prošlosti
Gigantizam je i danas izuzetno redak. On se javlja kod troje ljudi na milion i samo se u izuzetnim slučajevima može prepoznati na skeletnim ostacima iz prošlosti. Zato je ovaj nalaz iz Fidenaja od izuzetne važnosti: predstavlja najraniji dokumentovani slučaj gigantizma kod potpunog ljudskog skeleta u istoriji arheologije.
Naučni radovi objavljeni su u dva časopisa: International Journal of Osteoarchaeology i Journal of Clinical Endocrinology and Metabolism.