Antičke statue nisu bile samo oslikane, već su i lepo mirisale

Antičke statue nisu bile samo oslikane, već su i lepo mirisale
Antičke statue su mirisale (G Da / Wikimedia Commons)

Statue u antičkoj Grčkoj i Rimu nisu bile samo oslikane, ukrašene, negovane, nego i parfemisane.

Zaboravite sliku antičkih statua kao hladnih, belih i nemih svedoka prošlosti. Istraživanja pokazuju da su skulpture u grčko-rimskom svetu bile daleko živopisnije nego što ih danas zamišljamo. Bile su oslikane, ukrašene tekstilom i nakitom, ali i premazivane mirisnim uljima. Drugim rečima, antička umetnost nije bila namenjena samo oku, već i čulu mirisa.

Istraživanje objavljeno u časopisu Oxford Journal of Archaeology otkriva zaboravljenu dimenziju antičke umetnosti: grčke i rimske statue nisu bile samo oslikane i ukrašene tekstilom i nakitom, već su i mirisale.

Studija okriva drugačiji pogled na klasičnu skulpturu, dovodeći u vezu dve oblasti koje se retko proučavaju zajedno: antičke parfeme i umetnost vajanja. Rezultati pokazuju da su posmatrači u antici doživljavali statue ne samo vizuelno, već i čulom mirisa.

Miris kao deo umetničkog doživljaja

U savremenom svetu navikli smo da antičke statue zamišljamo kao bele, hladne i bez mirisa. Međutim, danas znamo da su bile polihromne, bogato oslikane, a novo istraživanje pokazuje da su mogle biti i parfemisane.

Antički izvori svedoče o tome da su statue bogova i istaknutih ličnosti premazivane mirisnim uljima. Govornik Ciceron pominje da je statua boginje Artemide u Segesti bila mazana parfemima, dok pesnik Kalimah u epigramu opisuje kako je kip egipatske kraljice Berenike II bio „vlažan od mirisa“.

Statua kraljice Berenike II (Romaine / Wikimedia Commons)

Miris, dakle nije bio slučajni dodatak, bio je sastavni deo estetskog i ritualnog iskustva.

Proizvodnja mirisa za statue

U grčkom i rimskom svetu parfemi su imali snažnu religijsku simboliku. Bogovima su prinošena egzotična ulja i aromatične smese, a statue su tretirane kao živa bića.

Na ostrvu Delos, jednom od najvažnijih svetilišta antičkog sveta, epigrafski natpisi beleže troškove i sastav parfema korišćenih za ukrašavanje i negu statua boginja Artemide i Here. U sastavu su se nalazili maslinovo ulje, pčelinji vosak, natron (natrijum-karbonat) i ružini mirisi.

Zanimljivo je da su na Delosu otkrivene i radionice za proizvodnju parfema, što ukazuje na lokalnu izradu mirisnih supstanci namenjenih upravo kultnoj upotrebi.

Tehnike nanošenja mirisa

Nanošenje parfema na statue nije bilo improvizovano. Postojala je posebna tehnika poznata kao ganosis, koja je podrazumevala premazivanje površine voskom i uljima radi zaštite i postizanja sjaja.

Arhitekta Vitruvije i prirodnjak Plinije Stariji u svojim delima pominju upotrebu pontskog voska i specijalnih ulja za očuvanje boje i površine skulptura. Miris je bio deo procesa konzervacije i estetske dorade.

Putopisac Pausanije beleži da je monumentalna statua Zevsa u Olimpiji premazivana maslinovim uljem kako bi se zaštitila slonovača od vlage. U tom činu praktično i ritualno nisu bili odvojeni.

Tragovi mirisa koji preživeli

Iako su mirisi davno iščezli, pojedini materijalni tragovi su opstali. Na portretu kraljice Berenike II iz 3. veka pre n. e. identifikovani su ostaci pčelinjeg voska, što ukazuje na to da je skulptura verovatno bila tretirana mirisom.

Pored toga, statue su često ukrašavane svežim vencima od ruža i ljubičica. Tokom rimskog praznika Floralia, grad je bio ispunjen cvetnim mirisima, a skulpture su dobijale prolaznu, ali snažnu vizuelnu dimenziju.

Registrujte se na Sve o arheologiji

Budite u toku! Prijavite se na našu mejl listu i svake srede u 12h saznajte najnovije vesti iz sveta arheologije

Ne šaljemo spamove! Pročitajte naša pravila korišćenja za više informacija.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Translate »