Kako su drevni ljudi brinuli o povređenima i invalidima

Kako su drevni ljudi brinuli o povređenima i invalidima
Primer brige za druge u prošlosti (foto generisala veštačka inteligencija)

Nova istraživanja o drevnim lovcima-sakupljačima iz Patagonije otkrivaju da su, uprkos surovim uslovima života, pomagali onima koji su bili povređeni i nemoćni.

Na krajnjem jugu Amerike, gde ledeni vetrovi neprestano duvaju preko stepa i glečera, arheolozi su pronašli ostatke čoveka čije je telo nosilo tragove teške povrede kuka. Zglob je bio potpuno deformisan, ali je kost vremenom zarasla. Ovo je dokaz da je preživeo dovoljno dugo da se oporavi. To preživljavanje, tvrde naučnici, nije bilo pitanje sreće, bio je to čin brige.

Studija koju je sprovela dr Viktorija Romano sa Univerziteta u Buenos Ajresu analizirala je ostatke 189 ljudi sa 25 arheoloških lokaliteta širom Patagonije, starosti od 4.000 do 250 godina. Cilj je bio da se razume kako su nomadske zajednice, čiji je opstanak zavisio od stalnog kretanja, reagovale na povrede članova grupe.

Primeri povreda na skeletnim ostacima (Romano et al. 2025)

Rezultati su iznenadili mnoge. Oko 20% ljudi imalo je neki oblik povrede kostiju, od blagih preloma do ozbiljnih deformiteta koji su zahtevali dugotrajnu negu. Kod težih slučajeva, oporavak je mogao trajati mesecima, pa i godinama.

Istraživači su povrede svrstali u tri kategorije:

Blaga nega (Mild Care) – povrede koje su zahtevale minimalnu pomoć i nisu značajno menjale način života zajednice, poput preloma rebara ili ključne kosti.

Umerena nega (Moderate Care) – povrede koje su mogle zahtevati mesece oporavka, poput preloma ruku ili nogu, što je privremeno menjalo raspodelu zadataka u grupi.

Intenzivna nega (Intensive Care) – teške i trajne povrede koje su zahtevale dugoročnu brigu i podršku ostatka zajednice, ponekad i do kraja života.

Briga o drugima u dalekoj prošlosti

Slučajevi brige o bolesnima i ranjenima nisu jedinstveni za Patagoniju. Slični nalazi poznati su iz različitih delova sveta, od neandertalaca iz Šanidara u Iraku, koji su brinuli o slepom i teško povređenom članu grupe, do ranih homo sapiensa u jugoistočnoj Aziji, gde su otkriveni skeleti sa znacima dugog oporavka.

„Čak i u društvima gde je pokretljivost bila presudna za preživljavanje, briga za druge nije nestala. Ljudi nisu preživljavali uprkos povredama, već zahvaljujući pomoći drugih,“ kaže dr Lara Stivens, bioantropološkinja sa Univerziteta u Torontu.

Ova otkrića menjaju naše razumevanje ranih ljudskih zajednica. Umesto hladne slike „primitivnih“ lovaca koje vodi samo instinkt za preživljavanje, skeleti iz Patagonije govore o empatiji, saradnji i ljudskosti koja je postojala i na samom rubu sveta.

Naučni rad je objavljen u časopisu International Journal of Paleopathology.

Registrujte se na Sve o arheologiji

Budite u toku! Prijavite se na našu mejl listu i svake srede u 12h saznajte najnovije vesti iz sveta arheologije

Ne šaljemo spamove! Pročitajte naša pravila korišćenja za više informacija.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Translate »