Staroegipatska mumija „Žena koja vrišti“ imala je bolnu smrt

Staroegipatska mumija „Žena koja vrišti“ imala je bolnu smrt
Dr Sahara Salim proučava mumiju "Žene koja vrišti" (foto: Sahar Saleem, CC BY)

Pre 3.500 godina drevna Egipćanka je umrla u tolikom bolu, da su joj se mišići momentalno blokirali, zamrzavajući njen poslednji vrisak.

Analizom mumije, nazvane „Žena koja vrišti“ naučnici su došli do saznanja zašto je njen izraz lica izgledao kao da vrišti.

Sredinom 1930-ih, arheolozi koji su vršili iskopavanje u Deir El-Bahari blizu Luksora došli su do otkrića ove mumije.

Mumija „Žena koja vrišti“, je pronađena u jednoj od pogrebnih komora ispod grobnice Senmuta. On je bio arhitekta i nadzornika kraljevskih radova kraljice Hašepsut (1479-1458. g. pne).

Istraživači su takođe otkrili da je žena bila balzamovana skupim supstancama koje ne potiču iz Egipta. Kao i da je imala sve svoje organe unutar tela, na šta ukazuje jedinstven način očuvanja. Njena mumija je bila odlično sačuvana.

Mumiju je krasila crna perika i dva prstena od skarabeja.

Do 1998. godine, mumija se čuvala na Medicinskom fakultetu Kasr Al Aini u Kairu. Brojne kraljevske mumije su istraživači 1920-ih i 1930-ih proučavali, uključujući i Tutankamonovu.

Staroegipatska mumija “Žena koja vrišti” (foto: Sahar Saleem, CC BY)

Potom je premeštena u Egipatski muzej u Kairu na zahtev Ministarstva za antikvitete. Dok su njen kovčeg i pogrebni artefakti izloženi u Metropoliten muzeju u Njujorku.

U studiji objavljenoj u Frontiers in Medicine, tim istraživača je koristio moderne naučne tehnike da ispita „Ženu koja vrišti“. Naučnici su otkrili nove detalje o njenom životu i uzroku smrti.

Studija otkriva bolnu smrt “Žene koja vrišti”

Drevna Egipćanka bila je visoka 1,5 metar. Imala je oko 48 godina u trenutku smrti. Bolovala je od blagog artritisa. Nedostajalo joj je nekoliko zuba koje je izgubila tokom života.

Za razliku od tipičnih praksi mumifikacije iz perioda Novog kraljevstva, ova mumija još uvek ima mozak, dijafragmu, srce, pluća, jetru, slezinu, bubrege i creva. Tokom mumifikacije u Novom Kraljevstvu, uklanjali su se svi organi osim srca.

Analize pokazuju da je bila balzamovana smolom kleke i tamjanom, skupim materijalima koji su uvezeni ili iz istočnog Mediterana, istočne Afrike ili južne Arabije. Smola i tamjan sprečili su telo da propadne usled delovanja bakterija i insekata.

Prsteni od skarabeja (foto: Sahar Saleem, CC BY)

Malo je verovatno da je njen izraz lica koji izgleda da vrišti izazvan procesom balzamiranja. Umesto toga istraživači navode da bi izraz lica mogao biti rezultat mrtvačkog grča. To dalje implicira da je žena umrla vrišteći od agonije ili bola.

Tokom balzamovanja bi se donja vilica obmotala oko glave kako ne bi bila otvorena. Ali ovaj slučaj je bio drugačiji, razjapljena usta nastala su zbog bolne smrti.

Ovo stanje se može javiti u slučajevima kao što su smrt usled napada, samoubistvo ili utapanje“, rekla je dr Sahar Salim, radiolog i prvi autor studije.

Registrujte se na Sve o arheologiji

Prijavite se na našu mejl listu i budite prvi koji će dobiti vesti iz sveta arheologije

Ne šaljemo spamove! Pročitajte naša pravila korišćenja za više informacija.

Podelite sadržaj na:

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Translate »