2.500 godina stara tajna ledene mumije sa tetovažama koja fascinira svet

2.500 godina stara tajna ledene mumije sa tetovažama koja fascinira svet
Rekonstrukcija grobnice sibirske Ledene Device u Nacionalnom muzeju Anohin (foto: Sue Fleckney, Flickr, public domain)

Kada su arheolozi otvorili zaleđenu grobnicu na Altaju, pred njima se pojavilo mumificirano telo mlade žene koje je, zahvaljujući kombinaciji drevnih pogrebnih rituala i sibirskog permafrosta, ostalo očuvano više od 2.500 godina. Tetovaže mitskih bića na njenoj koži, raskošna odeća i neobičan pogreb otkrili su fascinantan svet nomadskih kultura evroazijskih stepa.

Visoko na sibirskoj visoravni Ukok, među vetrovitim stepama i snežnim vrhovima Altaja, gotovo dve i po hiljade godina počivala je jedna od najfascinantnijih žena drevnog sveta. Kada su arheolozi 1993. godine otvorili zaleđeni grob iz kulture Pazirik iz gvozdenog doba, pronašli su izuzetno očuvanu mumiju mlade žene prekrivene složenim tetovažama mitskih bića. Svet ju je ubrzo upoznao kao Sibirska Ledena Devica ili Princeza Ukok.

Njeno telo, odeća, tetovaže i bogat pogrebni inventar pružili su retku priliku da se zaviri u život nomadskih zajednica evroazijskih stepa iz 5. veka pre nove ere.

Grob i telo sačuvani u večnom ledu

Princezu je otkrio tim ruske arheološkinje Natalije Polosmak tokom istraživanja kurgana – monumentalnih grobnih humki karakterističnih za kulturu Pazirik. Narod ove kulture je skitskog porekla koji je naseljavao oblast Altaja između 6. i 2. veka pre nove ere.

Iako je grobnica bila opljačkana još u antičko doba, upravo je to omogućilo njeno očuvanje. Kroz otvor koji su napravili pljačkaši u grobnu komoru je prodrla voda, a zatim se zbog ekstremne sibirske hladnoće pretvorila u led koji se vekovima nije otopio. Tako je čitava unutrašnjost ostala gotovo zamrznuta u vremenu.

Trenutak otkrića (foto: Novosibirsk Institute of Archeology and Ethnography)

U drvenom kovčegu od ariša ležalo je telo mlade žene stare između 20 i 30 godina. Ipak, njene unutrašnje organe su pripadnici kulture izvadili, a telo joj napunili tresetom i mahovinom, kako bi se usporilo raspadanje. Zahvaljujući toj neobičnoj kombinaciji ljudske intervencije i prirodnog zamrzavanja, njena koža, kosa, odeća, pa čak i tetovaže ostale su izuzetno dobro očuvane više od 2.500 godina. Uz nju je sahranjeno šest konja, što ukazuje da je imala visok društveni status. Kod naroda Pazirik kulture broj žrtvovanih konja bio je važan simbol prestiža i moći.

Tetovaže mitskih bića

Najpoznatiji detalj sa mumije svakako su tetovaže koje su ostale vidljive zahvaljujući ledu. Na njenom ramenu nalazio se prikaz fantastičnog bića sa kljunom grifona, glavom jelena i raskošnim rogovima ukrašenim cvetnim motivima. Druge tetovaže prikazivale su kombinacije različitih životinja i transformacije između njih.

Mumija Pinceze Ukok (Kobsev at Russian Wikipedia)

Ovi motivi pripadaju takozvanom „životinjskom stilu” umetničkom izrazu, karakterističnom za nomadske kulture evroazijskih stepa. Životinje i hibridna bića nisu imala samo dekorativnu funkciju, već su verovatno predstavljala duhovne zaštitnike, simbole moći ili elemente religijskih verovanja. Slični motivi pronađeni su i na drugim predmetima iz groba: na ukrasima, konjskoj opremi i raskošnom pokrivalu za glavu koje je žena nosila.

Žena visokog statusa

Iako je javnost često naziva „princezom”, istraživači smatraju da taj naziv nije sasvim precizan. Njena sahrana pokazuje da je pripadala elitnom sloju Pazirik kulture. Bila je obučena u svilenu bluzu, vunenu suknju i čarape, dok je na glavi nosila složeni ukras visok gotovo jedan metar. U grobu su pronađeni i ogledalo, kozmetički pribor, posude sa hranom i korijanderom, kao i luksuzni tekstili.

Posebno je zanimljivo što deo materijala nije lokalnog porekla. Svila je verovatno stigla iz Kine, dok pojedini ukrasni motivi pokazuju veze sa iranskim i mediteranskim svetom. To govori da su nomadi Pazirik kulture bili deo široke mreže kontakata i trgovine koja je povezivala Istok i Zapad mnogo pre klasičnog Puta svile.

Da li je bila šaman?

Jedna od najpoznatijih teorija jeste da je Ledena Devica bila šaman ili isceliteljka. Ovakva pretpostavka zasniva se na neobičnoj sahrani, simbolici tetovaža i predmetima pronađenim uz telo. Ipak, deo naučnika smatra da nema dovoljno dokaza za takav zaključak. Moguće je da je bila pripadnica elite, čuvarka tradicije ili osoba sa posebnom društvenom ulogom, ali njena tačna funkcija ostaje nepoznata.

Bez obzira na to, jasno je da je uživala veliki ugled u zajednici. Istraživači veruju da je njeno telo transportovano na veliku udaljenost do mesta sahrane, što dodatno govori o njenom značaju.

Bolest i smrt

Savremene medicinske analize pokazale su da je žena verovatno bolovala od raka dojke sa metastazama. MRI snimanja ukazala su i na probleme sa kostima, kao i moguće posledice ranijih povreda. Naučnici pretpostavljaju da je u poslednjim godinama života bila ozbiljno oslabljena. Postoje teorije da je mogla pasti sa konja tokom seobe prema zimskom logoru, ali se danas smatra da je rak najverovatniji uzrok smrti.

Kontroverze i povratak na Altaj

Posle otkrića mumija je preneta u Novosibirsk radi proučavanja i konzervacije, što je izazvalo nezadovoljstvo dela lokalnog stanovništva Altaja. Mnogi su verovali da je reč o legendarnoj junakinji iz njihovih predanja i smatrali da njeni ostaci ne bi trebalo da napuste rodni kraj.

Nakon dugih rasprava, mumija je 2012. godine vraćena u Republiku Altaj, gde se danas čuva u Nacionalnom muzeju Anohin zajedno sa rekonstrukcijom grobnice i bogatim pogrebnim inventarom.

Registrujte se na Sve o arheologiji

Budite u toku! Prijavite se na našu mejl listu i svake srede u 12h saznajte najnovije vesti iz sveta arheologije

Ne šaljemo spamove! Pročitajte naša pravila korišćenja za više informacija.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Translate »