Mrmoti preneli kugu sibirskim lovcima sakupljačima pre 5.500 godina
Novo istraživanje otkriva da su mrmoti verovatno preneli smrtonosnu bakteriju Yersinia pestis ljudima u Sibiru još u kamenom dobu, izazavši najstariju poznatu epidemiju kuge.
Kuga je vekovima povezivana sa srednjovekovnim gradovima, pacovima i „Crnom smrću“, ali novo istraživanje pokazuje da je ova smrtonosna bolest ubijala ljude hiljadama godina ranije.
- Najstariji poznati soj kuge pronađen je kod čoveka pre 5.000 godina
- Kuga je ubijala ljude još pre 5.000 godina, pokazala drevna DNK
- Prvi arheološki dokaz: Masovna grobnica u Jordanu otkriva tragove pandemije Justinijanove kuge
Naučno istraživanje objavljeno u časopisu Nature otkrilo je najstarije poznate epidemije kuge u ljudskoj istoriji. Analizom drevne DNK iz grobalja u oblasti Bajkalskog jezera u istočnom Sibiru, naučnici su pokazali da je bakterija Yersinia pestis izazivala smrtonosne epidemije još pre oko 5.500 godina, mnogo pre nastanka gradova, poljoprivrede i uslova koji se tradicionalno povezuju sa širenjem ove bolesti.
Epidemija kuge u kamenom dobu
Međunarodni tim istraživača uspeo je da rekonstruiše genome drevnih sojeva bakterije iz ostataka 46 osoba sahranjenih na četiri lokaliteta. Tragovi kuge pronađeni su kod čak 18 osoba. To predstavlja gotovo 40 odsto analiziranog uzorka, što je procenat veći nego na nekim srednjovekovnim masovnim grobljima povezanim sa epidemijama.

„Dugo se raspravljalo o tome da li su najraniji oblici kuge bili zaista opasni za ljude. Naši rezultati pokazuju da su ovi drevni sojevi već bili veoma smrtonosni“, izjavio je Eske Vilerslev sa Univerziteta u Kopenhagenu i Univerziteta u Kembridžu.
Posebno zanimljiv trag pružila su groblja na kojima su arheolozi još od devedesetih godina primećivali neuobičajeno veliki broj dece i adolescenata među pokojnicima. Sadašnje istraživanje pokazuje da je upravo kuga najverovatnije odgovorna za ovakav obrazac smrtnosti.
Bolest brzo napreduje i ubija
Radiokarbonsko datiranje otkrilo je da su mnogi pokojnici sahranjeni u veoma kratkom vremenskom periodu. U nekim slučajevima radilo se o bliskim rođacima braći, sestrama ili roditeljima i deci, što ukazuje na brzo širenje infekcije unutar porodica.

Iako ovi rani sojevi nisu posedovali genetske osobine koje su kasnije omogućile efikasno prenošenje kuge putem buva, naučnici su otkrili druge faktore virulentnosti. Među njima se izdvaja jedinstveni „superantigen“, genetski faktor koji može izazvati preteranu reakciju imunog sistema i teške upalne procese.
„Ovo otkriće menja naše razumevanje najranijih epidemija kuge. Čak i pre nego što je bakterija evoluirala mehanizam prenosa preko buva, posedovala je kombinaciju osobina koje su infekciju činile izuzetno opasnom“, rekao je Martin Sikora sa Univerziteta u Kopenhagenu.
Zarazu širili mrmoti
Istraživači smatraju da su izvor zaraze verovatno bili mrmoti, veliki glodari koji i danas predstavljaju prirodni rezervoar bakterije Yersinia pestis. Arheološki nalazi pokazuju da su stanovnici Bajkalskog regiona bili u bliskom kontaktu sa ovim životinjama, pa je moguće da se bolest prenosila direktno sa mrmota na ljude, bez posredstva buva.
Rezultati studije sugerišu da sposobnost kuge da izazove masovnu smrtnost nije nastala tek sa razvojem gradova i gustim ljudskim naseljima. Naprotiv, izgleda da je bakterija bila smrtonosna još u kamenom dobu, među malim zajednicama lovaca-sakupljača koje su naseljavale prostore Sibira pre više od pet milenijuma.
Izvor: Saopštenje, Nature