Pre 9.000 godina ovde su ljudi obrađivali bakar
Na neolitskom naselju Çayönü u jugoistočnoj Turskoj arheolozi su otkrili radionicu za obradu bakra, staru oko 9.000 godina. Otkriće pruža redak uvid u to kako su neolitske zajednice organizovale specijalizovan zanatski rad hiljadama godina pre razvoja metalurgije.
Arheološka istraživanja na lokalitetu Çayönü Tepesi, u oblasti Ergani kod Dijarbakira, donela su novo otkriće koje govori o veoma ranoj istoriji obrade metala. Tokom istraživanja 2026. godine pronađena je približno pet kvadratnih metara velika radna površina, datovana u period oko 6900–6800. godine pre nove ere.
Iskopavanja predvodi vanredni profesor dr Savaş Sarıaltun sa Univerziteta Çanakkale Onsekiz Mart, u okviru istraživanja koja se sprovode uz odobrenje Ministarstva kulture i turizma Republike Turske.
Praistorijska radionica bakra
Ono što ovaj nalaz čini posebno značajnim nije samo količina pronađenog malahita i bakarnih predmeta, već činjenica da su arheolozi identifikovali prostor koji je očigledno bio namenjen proizvodnji. U zapadnom delu neolitskog naselja otkriveno je najmanje šest rupa od stubova koje su okruživale radnu površinu. Njihov raspored ukazuje da se iznad prostora verovatno nalazila jednostavna konstrukcija, moguće nadstrešnica.

U središtu se nalazio kamenom popločan radni prostor. Upravo kombinacija arhitekture i arheološkog materijala omogućava istraživačima da ovu celinu tumače kao radionicu, a ne samo kao mesto na kojem je slučajno odbačen materijal.
- Ovde su dokumentovani najraniji počeci metalurgije u Evropi
- Balkan je bio glavni izvor rimskog srebra i zlata dva veka – pokazala nova studija
- Indijanci su među prvima na svetu rudarili bakar
Na prostoru radionice pronađeno je 42 fragmenta malahita, uključujući sirov, delimično obrađen i obrađeni materijal. Pronađeni su i predmeti od bakra, među kojima su i perle. Takav nalaz je izuzetno važan jer materijal nije pronađen samo u jednoj fazi obrade. Na istom prostoru sačuvani su tragovi koji mogu predstavljati različite korake proizvodnog procesa – od sirovine do gotovog predmeta.
Pre metalurgije postojalo je znanje o bakru
Kada govorimo o ovako starim nalazima bakra, važno je napraviti razliku između rane obrade bakra i metalurgije kakvu poznajemo iz kasnijih perioda.
Çayönü Tepesi’nde insanlık tarihinin en erken üretim teknolojilerine ışık tutan önemli bir keşfi daha gün yüzüne çıkardık.
— Mehmet Nuri Ersoy (@MehmetNuriErsoy) September 1, 2026
Diyarbakır’ın Ergani ilçesinde yürüttüğümüz 2026 yılı kazılarında, M.Ö. 6900–6800 yıllarına tarihlenen yaklaşık 5 metrekarelik bir madencilik işliği ortaya… pic.twitter.com/zbUSlWxPeL
Neolitske zajednice nisu morale da tope rudu da bi koristile bakar. Prirodno prisutan bakar mogao je da se oblikuje mehaničkom obradom, dok je malahit mogao biti sakupljan i obrađivan kao mineralna sirovina. Rani postupci obrade uključivali su različite tehnike lomljenja, brušenja, zagrevanja i oblikovanja, dok se složeniji procesi topljenja i dobijanja metala iz rude razvijaju kasnije.
Zbog toga radionica iz Çayönüa nije dokaz razvijene metalurgije u kasnijem smislu, već je važan trag o jednoj mnogo ranijoj fazi čovekovog eksperimentisanja sa mineralima i metalima.
Tradicija koja je trajala hiljadama godina
Značaj otkrića postaje još veći kada se posmatra u okviru celokupne istorije lokaliteta. Prethodna istraživanja na Çayönüu pokazala su da su bakar i malahit korišćeni već oko 9100. godine pre nove ere. Nova radionica datovana je oko 6900–6800. godine pre nove ere. To znači da tragovi korišćenja ovih materijala na lokalitetu obuhvataju period od približno dva milenijuma.
Kako je izjavio turski ministar kulture i turizma Mehmet Nuri Ersoy, novo otkriće pokazuje da se tradicija povezana sa ovim materijalima u Çayönüu nastavila tokom dugog perioda i da su se proizvodne aktivnosti odvijale u posebno organizovanim prostorima. To je možda i najvažniji aspekt otkrića. Ono ne govori samo da su ljudi znali za bakar, već da su postojali prostori, postupci i verovatno ljudi sa posebnim znanjima potrebnim za njegovu obradu.
Izvor: MInistarstvo kulture i turizma Turske