Pre 300.000 godina čovekov predak koristio štap za bacanje za lov na vodene ptice i konje

Pre 300.000 godina čovekov predak koristio štap za bacanje za lov na vodene ptice i konje
Primer lova na divlje konje uz pomo štapa za bacanje (crtež: Benoit Clarys)

300.000 godina star štap za bacanje služio je Homo heidelbergensisu za lov na vodene ptice i konje. Stručnjaci su eksperimentalno potvrdili kako funkcioniše ovo praistorijsko oružje.

Drevni ljudi iz ledenog doba u severnoj Evropi bili su veoma vešti i koristili su širok spektar efikasnog oružja prilikom lova. Drveni štap za bacanje pronašao je tim sa Univerziteta u Tibingenu i Senckenberg Centra za ljudsku evoluciju i paleoekologiju u Šeningenu. Otkriće je objavljeno u časopisu Nature Ecology & Evolution.

Štap za bacanje

Drveni artefakt, koji je služio kao štap za bacanje prilkom lova, sačuvao se u mulju jezera u Šeningenu, Nemačkoj. Štap je izrađen od drveta smreke iz roda zimzelenih četinara. Dugačak je 64,5 cm, prečnika 2,9 cm i teži 264 grama.

Štap za bacanje in situ (foto: Alexander Gonschior)

Analizom je utvrđeno kako je štap izrađen na osnovu lomova i oštećenja, što je potvrđeno na etnografskim primerima i eksperimentalnim putem.

Izuzetno je retko pronaći paleolitske artefakte, odnosno artefakte iz ledenog doba, velike starosti koji su od drveta i odlično očuvani.

Nikolas Konard, prvi autor studije rekao je: „Šeningen je, sa svojom izuzetnom očuvanošću, doneo daleko najveći i najvažniji zapis o drvenim alatima i lovačkoj opremi iz paleolita”.

Kako funkcioniše ovo oružje?

Kada su u letu, štapovi za bacanje, koji se nazivaju i „štapovi za zečeve“ i „štapovi za ubijanje“, rotiraju oko svog centra gravitacije i ne vraćaju se bacaču, kao što je to slučaj sa bumerangom. Umesto toga, rotacija pomaže da se održi ravna, precizna putanja, a istovremeno povećava verovatnoću da životinja bude pogođena.

Tragovi izrade i upotrebe na štapu za bacanje (foto: Alexander Janas)

Štapovi za bacanje su efikasno oružje na različitim udaljenostima i mogu se koristiti za ubijanje ili ranjavanje ptica ili zečeva ili za progon veće divljači. Takav primer su divlji konji koji su ubijeni i iskasapljeni u velikom broju, a pronađeni su na obali Šeningenskog jezera. Ostaci labudova i pataka su takođe dobro dokumentovani na ovom lokalitetu.

Eksperimenti su pokazali da bacanje štapova ove veličine dostiže maksimalnu brzinu od 30 metara u sekundi.

Dr Gerlinda Biga, koja proučava strukturu drveta koje se koristi za oruđe, istakla je da „etnografske studije iz Severne Amerike, Afrike i Australije pokazuju da domet takvog oružja varira od 5 do preko 100 metara.”

Registrujte se na Sve o arheologiji

Prijavite se na našu mejl listu i budite prvi koji će dobiti vesti iz sveta arheologije

Ne šaljemo spamove! Pročitajte naša pravila korišćenja za više informacija.

Podelite sadržaj na:

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Translate »