Šminka starih Egipćana imala je moć: Drevna tajna koja i dalje fascinira
Crna linija oko očiju bila je jedan od najupečatljivijih simbola starog Egipta. Međutim, kajal nije bio samo sredstvo za ulepšavanje. Egipćani su verovali da štiti od bolesti, jakog sunca i zlih sila, pa su ga podjednako koristili kraljice, sveštenici, radnici i faraoni.
Naučna studija objavljena u časopisu Scientific Reports otkrila je da je recept za kajal bio raznovrsniji nego što se ranije mislilo.
Neizostavna šminka starih Egipćana
Kajal, tamna šminka za oči slična današnjem ajlajneru, bio je neizostavan deo staroegipatske kulture. Međutim, njegova uloga bila je mnogo složenija od pukog ulepšavanja. Staroegipatska šminka koristila se iz estetskih, higijenskih, terapeutskih i verskih razloga. Verovalo se da kajal odbija muve, štiti oči od jakog sunčevog zračenja i pomaže u sprečavanju očnih infekcija. Istraživanja su pokazala da je recept za njegovu izradu bio znatno složeniji nego što se ranije mislilo – osim neorganskih minerala, sadržao je i organske sastojke.

Kajal su podjednako koristili i muškarci i žene. Tamnu šminku nosile su egipatske kraljice i pripadnice elite još od protodinastičkog perioda, dok su je muškarci višeg društvenog statusa nanosili oko očiju tokom verskih procesija, ali i u svakodnevnom životu. Koristili su ga čak i radnici angažovani na izgradnji piramida, koji su sate provodili pod jakim egipatskim suncem. Osim praktične uloge, upadljivo naglašene oči imale su i simboličko značenje, jer su podsećale na karakteristične oznake boga Horusa, zaštitnika kraljevske vlasti, koji je najčešće prikazivan u obliku sokola.
Šta je kajal?
Kajal je tamna šminka koja se nanosi oko očiju, a u starom Egiptu verovatno je imao i zaštitnu ulogu. Koristio se za iscrtavanje očiju, obrva i trepavica, zbog čega se često smatra pretečom današnjeg ajlajnera i maskare.
Iako se najčešće povezuje sa starim Egiptom, kajal nije bio ograničen samo na ovu civilizaciju. Koristili su ga i Rimljani, Feničani, Kinezi, Japanci, Indijci i narodi Bliskog istoka, a njegova tradicija traje najmanje 7.000 godina. Sama reč kajal (engl. kohl) potiče iz arapskog jezika.

Osim kao kozmetičko sredstvo, tradicionalni crni, a ponekad i zeleni kajal imao je važnu ulogu u verskim obredima i medicini. Arheološki nalazi pokazuju da je u preddinastičkom periodu zelena boja za oči, dobijena od malahita, bila češća od crne. Međutim, početkom protodinastičkog perioda crni kajal, najčešće napravljen od galenita (olovnog sulfida), postao je dominantan i gotovo u potpunosti zamenio zelene pigmente. Njegov sastav i način pripreme razlikovali su se u zavisnosti od vremena i oblasti.
Rezultati naučnika
Savremene hemijske analize pokazale su da recepti za drevni kajal nisu bili ni približno jednostavni kako se ranije verovalo. Dok su prethodna istraživanja uglavnom ukazivala na neorganske sastojke na bazi olova, organska komponenta ostala je gotovo neistražena.
U novoj studiji istraživači su analizirali sadržaj 11 posuda za kajal iz Pitrijevog muzeja egipatske arheologije u Londonu. Posude potiču iz različitih perioda i delova starog Egipta, što je omogućilo detaljan uvid u razvoj recepata kroz vreme.

Analize su pokazale da sastav kajala nije bio ograničen na jedinjenja olova. Otkriveno je osam minerala koji do sada nisu bili zabeleženi u drevnom kajalu: biotit, paralaurionit, lizardit, talk, hematit, natroksalat, vivelit i glušinskit. Oni su pronađeni zajedno sa već poznatim sastojcima na bazi olova, silicijuma, mangana i ugljenika.
Organski sastojci u kajalu
Jedno od najznačajnijih otkrića studije jeste potvrda da su u receptima često korišćeni organski sastojci biljnog i životinjskog porekla, koji su u pojedinim uzorcima činili čak i najveći deo sadržaja.
Još pre 1930. godine u malom broju uzoraka zabeleženo je prisustvo voska, masti, balzama i smola, ali tek nova istraživanja pružila su sistematsku analizu organskih komponenti. Čak šest analiziranih primeraka sastojalo se pretežno od biljnih ulja i životinjskih masti, a među identifikovanim sastojcima nalaze se smola četinara (Pinaceae) i pčelinji vosak.

Ovakvi rezultati ukazuju da su recepti za kajal bili mnogo raznovrsniji nego što se ranije pretpostavljalo i da je njegova namena prevazilazila običnu kozmetiku. U prilog tome govori i Papirus Ebers, jedan od najstarijih medicinskih tekstova na svetu, koji sadrži više recepata za lečenje očnih bolesti u kojima se koristi crna boja za oči.
Da li je kajal bio opasan po zdravlje?
Kajal je bio sastavni deo brojnih staroegipatskih lekova namenjenih lečenju slepila, suzenja očiju, upala i trahoma. Trahom je hronična bakterijska infekcija oka koju izaziva Chlamydia trachomatis, a prenosi se kontaktom, preko različitih predmeta, ali i posredstvom insekata. Smatra se da je ova bolest bila široko rasprostranjena u starom Egiptu.

Zanimljivo je da se kajal koristio upravo za odbijanje muva, koje mogu biti prenosioci ove bakterije, kao i u receptima za lečenje trahoma. Iako stari Egipćani verovatno nisu razumeli vezu između insekata i širenja bolesti, jasno je da su crnu boju za oči smatrali delotvornim sredstvom za zaštitu i lečenje očiju.
Kajal je i danas u upotrebi
Kajal se i danas koristi kao olovka za oči u mnogim zemljama Azije, Afrike i Bliskog istoka. Njegov sastav često je veoma sličan drevnim receptima i uglavnom sadrži galenit ili druga jedinjenja olova. Istraživanja pokazuju da oko 85 odsto analiziranih uzoraka savremenog tradicionalnog kajala sadrži olovo, zbog čega naučnici upozoravaju da njegova dugotrajna upotreba može dovesti do trovanja ovim teškim metalom.
Sastav drevnog egipatskog kajala bio je veoma sličan današnjim tradicionalnim preparatima sa Bliskog istoka. Kao i savremeni korisnici, stari Egipćani verovali su da je bezbedan i da štiti oči od sunčevog zračenja, insekata i različitih bolesti. Da su znali za moguće posledice dugotrajne izloženosti olovu, verovatno bi odustali od njegove upotrebe. Ipak, ostaje nepoznato da li je i u kojoj meri ovakva šminka zaista uticala na zdravlje stanovnika starog Egipta.
Nova istraživanja pokazuju da je kajal bio mnogo više od drevne kozmetike. Predstavljao je spoj medicine, religije i svakodnevnog života, a njegovi složeni recepti i danas otkrivaju koliko su stari Egipćani poznavali prirodne materijale i njihovu primenu.
Izmena teksta: 17.07.2026.
Izvori: Was Ancient Egyptian kohl a poison? i Recipes of Ancient Egyptian kohls more diverse than previously thought

Tekst je izašao u štampanom izdanju Kulturnog dodatka Politike 03.09.2022.