Zabeleženo nasilje među Homo sapiensima pre 100.000 godina

Zabeleženo nasilje među Homo sapiensima pre 100.000 godina
Fosil Homo sapiensa sa povredom (foto: CENIEH)

Nova analiza fosila Homo sapiensa otkriva retke dokaze mogućeg međuljudskog nasilja, ali i brige o povređenima i ranih pogrebnih običaja.

Međunarodni tim istraživača iz CENIEH-a i Univerziteta u Tel Avivu ponovo je analizirao fosil poznat kao Qafzeh 25, jednog od najstarijih predstavnika vrste Homo sapiens izvan Afrike. Ostaci potiču iz pećine Qafzeh u Izraelu i datuju između 92.000 i 145.000 godina.

Koristeći kombinaciju makroskopskih i mikroskopskih analiza, kao i mikro-CT snimanja visoke rezolucije, istraživači su otkrili linearnu povredu na donjoj vilici koja zahvata i jedan donji pretkutnjak. Oblik povrede odgovara udarcu ili ubodu oštrim predmetom, verovatno kamenim oruđem.

Najvažnije je to što kost pokazuje jasne znakove zarastanja. To znači da je muškarac preživeo povredu i živeo još neko vreme nakon događaja.

Najstariji dokaz napada oštrim oružjem?

Povrede izazvane oštrim predmetima iz srednjeg paleolita izuzetno su retke. Zbog toga Qafzeh 25 predstavlja jedan od svega nekoliko poznatih primera takvih trauma kod ljudi koji su živeli pre više od 90.000 godina.

Povreda nastala za života oštrim predmetom na donjoj vilici (foto: CENIEH)

Iako autori naglašavaju da se mogućnost nesreće ne može potpuno isključiti, nekoliko činjenica ide u prilog tome da je reč o međuljudskom nasilju. Povreda se nalazi na levoj strani lica, što odgovara obrascu poznatom iz savremenih forenzičkih istraživanja. Kod današnjih ljudi povrede leve strane lica često nastaju u sukobima licem u lice, jer većina ljudi koristi desnu ruku.

U pećini su ranije pronađeni brojni kremeni šiljci i strugači koji su mogli da izazovu ovakvu povredu.

Tragovi bolesti zuba kod ranih ljudi

Analiza je donela i nova saznanja o zdravstvenom stanju ovog čoveka. Mikro-CT snimanje otkrilo je skriveni karijes na donjem pretkutnjaku, koji ranije nije bio primećen, kao i oštećenja gleđi.

Ovi nalazi pokazuju da su i rani pripadnici naše vrste patili od različitih zdravstvenih problema sa zubima, pružajući vredne informacije o njihovoj ishrani, zdravlju i uslovima života.

Sahranjen namerno, a ne ostavljen u pećini

Istraživači su ponovo analizirali i način na koji su se posmrtni ostaci sačuvali. Tragovi na kostima pokazuju da telo nije bilo izloženo delovanju mesoždera niti dugotrajnom raspadanju na otvorenom.

Naprotiv, raspored kostiju i njihova očuvanost snažno ukazuju da je pokojnik bio namerno sahranjen. Time se dodatno potvrđuje značaj pećine Qafzeh kao jednog od najvažnijih nalazišta za proučavanje najranijih pogrebnih običaja Homo sapiensa.

Sahrana Qafzeh-a 25 (izvor: https://journals.openedition.org/paleo/4848)

Na ovom lokalitetu do sada je otkriveno najmanje 27 sahranjenih osoba, što predstavlja jedan od najstarijih poznatih dokaza namernog sahranjivanja ljudi.

Pogled u društvo prvih Homo sapiensa

Kombinacija zarasle povrede, bolesti zuba i jasnih dokaza namerne sahrane pruža izuzetno detaljan uvid u život ranih ljudi na području Levanta pre više od 90.000 godina.

Nalazi ukazuju da su tadašnje zajednice već posedovale složene društvene odnose – uključujući moguće sukobe među ljudima, ali i brigu o povređenim članovima zajednice koji su preživeli ozbiljne povrede. Istovremeno, namerne sahrane svedoče da su razvijali rituale i simbolično ponašanje koje će kasnije postati jedno od obeležja ljudske kulture.

Izvori: Saopštenje i časopis Scientific Reports

Registrujte se na Sve o arheologiji

Budite u toku! Prijavite se na našu mejl listu i svake srede u 12h saznajte najnovije vesti iz sveta arheologije

Ne šaljemo spamove! Pročitajte naša pravila korišćenja za više informacija.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Translate »