Lusi hodala uspravno pre 3.2 miliona godina

Lusi hodala uspravno pre 3.2 miliona godina

Naučnici su pregledom kostiju i uz pomoć 3D rekonstrukcije modela fosila otkrili da je čuveni Australopithecus afarensis, Lusi, mogao da stoji i hoda uspravno pre 3.2 miliona godina.

Izumrla ljudska vrsta je bila sposobna da ispravi i savije zglobove kolena u širokom rasponu pokreta i da ispruži kukove u dvonožnom kretanju.

Po prvi put je istraživač sa Univerziteta u Kembridžu, dr Ešli Vajzman je digitalno rekonstruisala nedostajeće meko tkivo na ranom ljudskom pretku, i tako otkrila da je Lusi mogla da stoji jednako uspravno kao i savremeni čovek, Homo sapiens.

Budući da je Lusi živela pre 3.2 miliona godina, ovo je izvanredno otkriće. Takođe, pomaže da se osvetli jedan od najbitnijih koraka u ljudskoj evoluciji, a to je bipedalizam ili dvonožno kretanje.

Australopithecus afarensis je mogao da se penje na drveće i da stoji i hoda uspravno kao mi danas, prema studijii objavljenoj u časopisu Royal Society Open Science.

Ranija mišljenja su zastupala teoriju da je do dvonožnog kretanja došlo milion godina kasnije i da je to karakteristika samo ljudske vrste Homo (H. habilis, H. erectus i slično).

Ko je Lusi?

Lusi pripada ranoj i izumrloj ljudskoj vrsti, Australopithecus afarensis, koja je pre više od tri miliona godina živela u istočnoj Africi – kolevka čovečanstva. Dobila je ime po pesmi Bitlsa “Lusy in the Sky with Diamonds” koja se više puta tada puštala tokom ekspedicije u dolini Avaš u Etiopiji 1974. godine. Bilo je očekivano da ženka dobije ovo ime.

Fosil Australopithecus-a afarenis-a Lusi (Wikipedia, Sailko)

Mlada odrasla jedinka bila je znatno niža od današnjih ljudi. Njena telesna visina iznosila je 1 metar, a telesna težina oko 30 kilograma. Imala je mali mozak, otprilike trećinu veličine našeg. I uprkos majmunskom licu i manjem mozgu, bila je sposobna da hoda na dve noge. Izumrla ljudska vrsta se prilagodila životu na drvetu i na zemlji. Uspela je da preživi skoro milion godina.

Moderne tehnologije pomažu u sklapanju slagalice

Rekonstrukcija 36 mišića u svakoj nozi, od kojih je većina bila mnogo veća kod Lusi, zauzimala je veći prostor u nogama u poređenju sa savremenim ljudima.

Glavni mišići na listovima noge i butinama bili su duplo veći od onih kod savremenih ljudi. Zato što je mnogo veći odnos masti i mišića. Mišići su činili 74% ukupne mase Lusinih butina, u poređenju sa samo 50% kod ljudi.

Iako se paleaontropolozi slažu sa tim da je Lusi bila bipedalna, oni se ne mogu složiti oko toga kako je ona hodala. Jedni veruju da se kretala u čučećem položaju, ali na dve noge, poput našeg zajedničkog pretka – šimpanze. Drugi naučnici veruju da je ipak njeno kretanje bilo bliže našem dvonožnom kretanju.

Lusina sposobnost da hoda uspravno može se saznati samo rekonstruisanjem putanje i prostora koji mišić zauzima u telu“, rekla je dr Vajzman.

Dr Vajzman je na živim primerima skenirala mišićne i koštane strukture kod oba pola, i tako je uspela da mapira “puteve mišića” i napravi digatlni mišićno-skeletni model. Takođe se vodila i pripojima mišića koji su vidljivi na kostima.

Potom je koristila postojeće virutelne modele Lusinog skeleta da „reartikuliše“ zglobove, odnosno da ponovo sastavi skelet. Na ovaj način je mogla da vidi kako se svaki zglob kreće i rotira, čime se rekonstruiše kako su se zglobovi kretali tokom života.

Australopithecus afarensis bi lutao površinama otvorenih šumovitih travnjaka, kao i gušćim šumama u istočnoj Africi pre oko 3 do 4 miliona godina. Ove rekonstrukcije Lusinih mišića ukazuju da bi ona mogla efikasno da iskoristi oba staništa.”

Bez nauke otvorenog pristupa, ovo istraživanje ne bi bilo moguće“, rekla je dr Vajzman.

Registrujte se na Sve o arheologiji

Prijavite se na našu mejl listu i budite prvi koji će dobiti vesti iz sveta arheologije

Ne šaljemo spamove! Pročitajte naša pravila korišćenja za više informacija.

Podelite sadržaj na:

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Translate »