Zašto su dve žene pre 4.000 godina imale drugačiji pogrebni tretman od svojih savremenika

Zašto su dve žene pre 4.000 godina imale drugačiji pogrebni tretman od svojih savremenika
Dve žene sahranjene drugačije od svojih savremenika (Gregoricka et al. 2021, figs. 5, 3b spojene)

Dve sahrane žena u monumentalnim grobnicama starim 4.000 godina iznenadio je antropologe i arheologe koji su istraživali grobove kulture Um an-Nar. Ono što je zapanjujuće jeste da njihov pogrebni tretman ne odgovora tretmanu tipičnom za ovu kulturu. Kao i da su tokom života imale ograničeno kretanja, na šta su ukazale analize na skeletnim ostacima. Jedna od sahranjenih žena patila je od dečije paralize.

Dve žene sahranjene u monumentalnim grobnicama starim četiri milenijuma koje se nalaze u blizini vodotornja u drevnoj Arabiji verovatno su imale poseban status. Grobnice su povezane sa kulturom Um an-Nar, koja je trajala od oko 2700. do 2000. pre nove ere, u vreme kada su stočari počeli da se prebacuju na poljoprivredne sisteme zasnovane na oazama u sadašnjim Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Sahrana žene sa psom (Gregoricka et al. 2021, fig. 3a)

Velika većina pojedinaca koja je umrla tokom ranog bronzanog doba, odnosno u kulturi Um an-Nar (2700–2000 g.p.n.e.) u jugoistočnoj Arabiji sahranjeni su u velikim zajedničkim grobnicama, a nakon raspadanja tkiva, njihovi skeleti bivaju izmešani sa drugim skeletima. Ono što je interesantno, jeste to da su skeletni ostaci dveju žena ostali artikulisani, a ne razdvojeni i pomešani.

Pogrebni tretman žena

Žena sa lokaliteta Urn 2 imala je problem sa levim stopalom i bila je sahranjena sa psom, što ukazuje da se možda bavila lovom ili stočarstvom uprkos smanjenoj pokretljivosti. Pas je izgleda bio pratilac ili radna životinja, a ne izvor hrane.

Rekonstrukcija sahrane žene sa psom (Gregoricka et al. 2021, fig. 3c)

Pas joj je možda na neki način takođe pomogao, s obzirom da je uočena lezija na njenom levom zglobu stopala, mogla da joj ograniči ili umanji kretanje. Sahrane sa psima u praistoriji na Arabijskom poluostrvu su inače neuobičajene, ali nisu nepoznate u drugim kulturama.

Rezultati fizičko-antropološke analize

Žena sa lokaliteta Tel Abrak verovatno je bila paralizovana od struka nadole. Patila je od paralitičnog osteomijelitisa (dečije eparalize). Rezultati fizičko-antropološke analiza pokazali su da su njene noge bile previše “mršave” što govori da se nije kretala. Barem, ne nogama. Dok, su tragovi izraženih pripoja mišića na kostima ramena, podlaktica i nadlaktica otkrili veliki fizički napor. Što ukazuje da se verovatno uz pomoć ruku kretala ili vukla. Kao što je to danas slučaj sa paralizovanim ljudima koji koriste kolica za kretanje, odnosno, svoje ruke.

Žena na čijim kostima je uočena dečija paraliza (Gregoricka et al. 2021, fig. 5)

Njeno stanje ukazuje da je morala da dobiije odgovarajuću negu tokom života kao pripadnik svoje zajednice uprkos svom invaliditetu i statusu koji nije lokalnog stanovništva. Analize izotopa stroncijuma ukazale su da nije lokalnog porekla, već da je stranac. Pružanje zdravstvene nege mladoj ženi sa dečijom paralizom zahtevalo bi značajno vreme i trud. Poliomijelitis je veoma zarazna virusna infekcija koja je istorijski rasprostranjena u gusto naseljenim populacijama gde se većina stanovništva zarazi virusom u detinjstvu.

Bez obzira na ulogu koju su ove žene imale u društvu Um an-Nar, obe su bile odvojene od drugih sahrana sa razlogom, i imale drugačiji poseban status u smrti. Namerno nisu sahranjene u kolektivnim grobnicama sa stotinama drugih, jer su se, možda, za života razlikovale svojim fizičkim izgledom.

Registrujte se na Sve o arheologiji

Prijavite se na našu mejl listu i budite prvi koji će dobiti vesti iz sveta arheologije

Ne šaljemo spamove! Pročitajte naša pravila korišćenja za više informacija.

Podelite sadržaj na:

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Translate »