Tela iz močvara su deo milenijumske tradicije
![Tela iz močvara su deo milenijumske tradicije](https://sveoarheologiji.com/wp-content/uploads/2023/01/1159px-Tollundmannen.jpg)
Arheolozi su proučavali stotine tela otkrivenih u evropskim močvarama i otkrili da su deo milenijumske tradicije. Nova analiza je pokazala da je većina pojedinaca doživela brutalnu smrt. Njihova tela bivaju bačena u močvaru zbog čega su se očuvala do danas.
Telo iz močvare (eng. bog body) je ljudski leš koji je prirodno mumificiran u tresetištu. Tresetna močvara sadrži vrlo malo kiseonika, sredina je kisela i ima nisku temperaturu. To znači da organski materijal poput drveta, tekstila, ljudskih ili životinjskih ostataka neće istruliti.
Tela iz močvare
Najstarije telo iz močvare, čovek iz Kelbjerga, datuje se u 8.000 godina pre nove ere. Dobro je poznato da su drevni ljudi sahranjivali i bacali druge u močvarama. Tela iz močvara su postala poznata zbog izuzetno dobre očuvanosti. Najpoznatija su: Ide devojka iz Holandije, Tolundski čovek iz Danske i Lindov čovek iz Velike Britanije.
Zbog odličnog stepena očuvanosti, tela iz močvara omogućavaju naučnicima da rekonstruišu aspekte života pojedinca u dalekoj prošlosti. Naučnici mogu saznaju šta je bio njihov poslednji obrok, koju boje kose su imali, uzrok smrti i slično.
![](https://sveoarheologiji.com/wp-content/uploads/2023/01/Screenshot_2-3.jpg)
Mnoga tela iz močvare pokazuju brojne sličnosti. Uglavnom je to nasilna smrt i nedostatak odeće. Ovaj ponavljajući scenario naveo je arheologe da veruju da su ti ljudi ubijeni i bačeni u močvarama kao deo široko rasprostranjene kulturne tradicije ljudskih žrtvovanja.
Milenijumska tradicija tela iz močvare
Međunarodni tim holandskih, švedskih i estonskih istraživača sproveo je studiju objavljenu u časopisu Antiquity. Tim je analizirao preko 1000 ljudskih ostataka sa 266 lokacija širom Evrope.
Istraživači su podelili slučajeve studije u tri glavne kategorije: ‘mumije iz močvare’ – gde su koža, meko tkivo i kosa očuvani, ‘skeleti iz močvara’ – pri čemu su se sačuvale samo kosti. A treća kategorija su delimični ostaci bilo koje mumije ili skeleta iz močvare.
- Proces prirodne mumifikacije mrtvih u Evropi je stariji nego što se ranije mislilo
- Otkrivene psihoaktivne supstance u kosi drevnih mumija iz Perua
- Zagrebačka mumija obmotana sa najdužim pronađenim etrurskim tekstom ikada
Studija je otkrila da je praksa tela u močvarnom delu deo milenijumske, duboko ukorenjene tradicije. Fenomen počinje u južnoj Skandinaviji tokom neolita, oko 5.000 godina pre nove ere. Potom se postepeno širi po severnoj Evropi. Najmlađi nalazi, poznati iz Irske, Ujedinjenog Kraljevstva i Nemačke, pokazuju da se tradicija nastavila u srednjem veku i ranom modernom dobu.
Nasilna smrt je deo tradicije?
Tamo gde je uzrok smrti mogao da se utvrdi, čini se da je većina doživela jeziv kraj i verovatno su namerno ostavljeni u močvarama. Nasilje je bio deo nekog rituala i reč je o ritualnim žrtvama. Takođe nasilnu smrt su doživeli i kriminalci koji su pogubljeni, ali ili žrtve nasilja. Međutim, u poslednjih nekoliko vekova, pisani izvori ukazuju na značajan broj slučajnih smrti u močvarama, kao i samoubistava.
![](https://sveoarheologiji.com/wp-content/uploads/2023/01/230110160335-01-bog-bodies-study-scn-1024x679.jpg)
„Ovo pokazuje da ne treba tražiti jedno objašnjenje za sve nalaze“, rekao je doktor van Bik.
„Slučajne smrti i samoubistva su takođe možda bili češći u ranijim periodima.”
Studija je takođe otkrila da se primeri žarišta tela iz močvara mogu identifikovati u močvarama gde su pronađeni ostaci više ljudi. U nekim slučajevima, ovi nalazi odražavaju jedan čin kao što je masovno sahranjivanje mrtvih u borbi.
Močvare i kao kultna mesta
Ostale močvare su korišćene iznova i iznova. Ljudskim ostacima su pridodavani predmeti koji se tumače kao ritualne ponude, od životinjskih kostiju do bronzanog oružja ili ukrasa.
![](https://sveoarheologiji.com/wp-content/uploads/2023/01/640px-Lindow_Man_1.jpg)
Takva se močvara tumače kao kultna mesta, koja su morala zauzeti centralno mesto u sistemu verovanja lokalnih zajednica. Još jednu izuzetnu kategoriju čine takozvana „mesta ratnog plena“, gde se pored ljudskih ostataka nalaze velike količine oružja.
„Sve u svemu, nova fascinantna slika koja se pojavljuje je jedna od vekovnih, raznolikih i složenih pojava, koja priča više priča o glavnim ljudskim temama kao što su nasilje, religija i tragični gubici“, rekao je doktor van Bik.