Kako je došlo do mumifikacije zelene ruke deteta u čijoj je ruci bio bakarni novčić

Kako je došlo do mumifikacije zelene ruke deteta u čijoj je ruci bio bakarni novčić
Mumificirana ruka deteta sa bakarnim novčićem u ruci (foto: János Balázs/Archaeological and Anthropological Sciences)

Arheolozi su pronašli mumificiranu zelenu ruku deteta, sa bakarnim novčićem, sahranjenu na srednjovekovnom groblju u južnoj Mađarskoj. Pored toga bio je i neobičan sam način mumifikacije.

Dete je u ruci držalo bakarni novčić. Proučavajući ruku i ostatke skeleta, naučnici su rešili da istraže priču koja je vezana za pogrebnu praksu i novi oblik mumifikacije.

Istraživači su naišli na ruku u kutiji nakon iskopavanja groblja u selu u južnoj Mađarskoj. Pronašli su  preko 500 grobova datovanih od 12. do 16. veka. Međutim, mala mumificirana ruka sa novčićem je stajala sama.

Dete sahranjeno sa novčićem u ruci

Naravno, to nije bio prvi put da su arheolozi otkrili skelete čije su kosti bile obojene u zeleno. Često bakarni i bronzani nakit ili novčići mogu da oboje delove skeleta. To je jedan od razloga zašto je dečija ruka bila obojena, ali zašto je u njenoj ruci bio novčić?

Tim je zaključio da je neko stavio novčić u detetovu ruku. To je drevna tradicija koja će zaštiti dušu mrtvih i bezbedno ih prevesti u zagrobni život.

Arheolozi su svoje rezultate istraživanja objavili u časopisu Archaeological and Anthropological Sciences.

Delimična mumifikacija tela deteta (foto: János Balázs/Archaeological and Anthropological Sciences)

Kako istraživači pišu u studiji, u nekim kulturama dete koje je umrlo pre nego što je kršteno ponekad je bilo umotano u tekstil ili sahranjeno u keramičkoj posudi sa novčićem da bi se platilo svetom Jovanu Krstitelju za krštenje. Ali tradicija nikada ranije nije viđena u Mađarskoj. Štaviše, tip novčića je kružio između 1858. i 1862. godine, što znači da sahrana nije bila deo srednjovekovnog groblja. Umesto toga, dete je sahranjeno 150 godina nakon što je groblje napušteno.

Kako je došlo do mumifikacije?

Negde sredinom do kasnog 18. veka, žena koja je verovatno živela u blizini imala je mrtvorođeno dete. Prateći drevnu tradiciju, ona je stisnula mali bakarni novčić u ruku svom detetu, stavila njegove sklupčane ostatke u kermički lonac i zakopala ga na drevnom groblju na obodu grada. Dok se većina tela prirodno raspadala, antimikrobna svojstva bakarnog novčića očuvala su dečiju ruku i deo gornjeg dela leđa. Što je dovelo, verovatno, do prirodne mumifikacije.

Uz pomoć hemijske analize, tim je pronašao odgovor na to kako je došlo do mumifikacije. Telo bebe bilo je puno bakra, kao što je i bilo očekivano. S obzirom da je njegova ruka držala bakarni novčić. Zapravo, bakar pronađen u telu bio je 497 puta veći od nivoa bakra pronađenog kod drugih mumija.

Antimikrobna svojstva bakarnog novčića su sprečila da mikrobi napadnu ruku i druge delove tela koje je bakar kontaminirao. Istraživači veruju da je to prvi slučaj mumifikacije isključivo na bazi bakra ikada prijavljen.

Bakar se povremeno nalazi u leševima i skeletima koji su davno zakopani. Bilo da se radi o novčićima ili oružju, materijali bogati bakrom često su deo pogrebne prakse. Ponekad, kao što je ovde slučaj, bakar slučajno mumificira ostatke tako što se infiltrira u kožu i ona biva sačuvana od mikrobnog propadanja.


Registrujte se na Sve o arheologiji

Prijavite se na našu mejl listu i budite prvi koji će dobiti vesti iz sveta arheologije

Ne šaljemo spamove! Pročitajte naša pravila korišćenja za više informacija.

Podelite sadržaj na:

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Translate »