Najraniji poznati dokazi kuvanja hrane na arheološkom nalazištu u Izraelu pre 780.000 godina

Najraniji poznati dokazi kuvanja hrane na arheološkom nalazištu u Izraelu pre 780.000 godina
Ilustracija hominina kako kuvaju ribu (ilustracija Ella Radu, Tel Aviv University)

Praistorijski ljudi su namerno palili vatru kako bi sebi skuvali obrok. Ranije se mislilo da su prvi vatru koristili za kuvanje neandertalci i Homo sapiensi. Međutim, nova studija je pokazala da je rani hominid skuvao ribu, znatno ranije, odnosno pre neverovatnih 780.000 godina.

Dokazi za kuvanje ribe pronađeni su na praistorijskom nalazištu Gesher Benot Ia’akov iz donjeg paleolita u Izraelu koje se datuju pre oko 780.000 godina. Naučna studija je objavljena u časopisu Nature.

Kuvanje se smatra ključnim elementom u evolucionom uspehu roda Homo. Kuvanje je uticalo na različite biološke i društvene aspekte. Kada je tačno kuvanje počelo? Ostaje nepoznato.

Ishrana je jako ključna za evoluciju naše vrste. Naučnici veruju da je upravo konzumacija mesa posebno uticala i doprinela na povećanje relativne veličine mozga roda Homo. U početku je praktikovana konzumacija sirovog mesa, što je bilo rizično zbog patogenih bakterija, a kasnije se meso peklo ili kuvalo.

Riba na meniju Homo erectusa

Na paleolitskom lokalitetu nije zabeleženo veliko prisustvo različitih vrsta riba. Ali su svakako najviše bile zastupljene dve vrste Ciprinidae (šarana) (Luciobarbus longiceps i Carasobarbus canis), kao i veliki broj ždrelnih zuba šarana.

Homo erectus je bio prvi hominin koji je migrirao izvan Afrike. Istraživanje naučnika je sugerisalo da je drevno jezero Hula moglo biti ključna stanica na ruti ovih ranih migracija. U jezeru je bilo riba i ona je mogla da bude glavni izvor hrane tokom cele godine. Što je igralo važnu ulogu u opstanku i širenju hominina.

Stanovnici jezera uživali su u velikim slatkovodnim ribljim vrstama.

Ljudski ostaci nisu pronađeni na nalazištu, ali se pronađeno kameno oruđe poklapa sa onim pronađenim na lokalitetima Homo erektusa širom Afrike”, rekla je dr Zohar.  “Jezero je bilo plitko i možda je bilo lako uhvatiti velike ribe ručno, poput izumrle Luciobarbus longiceps, koja bi mogla da naraste do 2 metra”.

Kako su naučnici saznali da je riba skuvana?

Detaljno istraživanje ribljih zuba, u ovom slučaju ždrelnih zuba šarana, potvrdilo je da je riba bila kuvana. Istraživači su detektovali promene u veličini kristala zubne gleđi, koji različito reaguju na promene temperature. Analizirali su 56 zuba koji pripadaju praistorijskim i slatkovodnim ribama i identifikovali promene izazvane kuvanjem na niskim i visokim temperaturama.

Analiza veličine i deformacije zuba korišćenjem difrakcije rendgenskih zraka na prahu pružila je dokaz da su ovi zubi bili izloženi niskoj temperaturi (<500°C). To ukazuje, zajedno sa arheološkim i tafonomskim podacima, da su proučavane ribe bile kuvane i konzumirane na licu mesta.

Ovo je najraniji dokaz o kuvanju od strane hominina”, istakli su istraživači u radu.

3D rekonstrukcija Luciobarbus longiceps-a (foto: Tel Aviv University)

Riba sa ovog lokaliteta je bila svakodnevno na meniju, a ne samo sezonski ili konzumirana samo onda kada nije bilo drugih izvora hrane. Ovo su potrvdili posmatranjem geohemijskog sastava izotopa kiseonika i ugljenika u gleđi zuba kako bi otkrili tokom koje sezone je riba umrla. Rezultati su pokazali da su drevni ljudi  kuvali i jeli ribu tokom cele godine.

Ova studija pruža dokaze o kuvanju ribe od strane ranih hominida (pre oko 780.000 godina), naglašavajući ulogu močvarnih staništa u ponudi stabilnog, tokom cele godine izvora hrane koji je igrao važnu ulogu u opstanku i širenju hominina širom Starog sveta”, zaključuju istraživači.

Registrujte se na Sve o arheologiji

Prijavite se na našu mejl listu i budite prvi koji će dobiti vesti iz sveta arheologije

Ne šaljemo spamove! Pročitajte naša pravila korišćenja za više informacija.

Podelite sadržaj na:

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Translate »