LI BERGER I PREVARA VEKA: Kako je paleoantropolog obmanuo svet uz pomoć medija i poslao fosilne ostatke u svemir

LI BERGER I PREVARA VEKA: Kako je paleoantropolog obmanuo svet uz pomoć medija i poslao fosilne ostatke u svemir
Paleoantropolog Li Berger drži dečju fosilnu lobanju Homo naledija (foto: Luca Sola—AFP/Getty Images)

Paleoantropolog Li Berger je iskoristio moć medija i zanemario naučne metode u svoju korist i tako naneo nemerljivu štetu nauci, usput ismejavajući druge naučnike. Li Berger je javno govorio nedokazane naučne tvrdnje da je Homo naledi pre 250.000 godina sahranjivao pripadnike svoje vrste i stvarao umetnost. Njegovi radovi su odbijeni, ali je zato iskoristio medije da ispromoviše svoja „otkrića“, snimio je dokumentarac na Netfliksu i povrh svega, poslao je fosilne ostatke u svemir.

Juče je objavljen kratak rad u kome je sve lepo objašnjeno kako je tekao proces Li Bergerove prevare, koji i dalje traje. Njega su objavila dvojica naučnika u South African Journal of Science, pod nazivom Preprints, press releases and fossils in space: What is happening in South African human evolution research?.

Preprinti rukopisa su loša stvar

U pećini Rising star (srp. Zvezda u usponu), koja se nalazi na Uneskovu listu svetske baštine, pronađeni su izvanredni fosilni ostaci izumrle ljudske vrste, nazvane Homo naledi. Kao da samo po sebi otkriće tolikog broja fosilnih ostataka u dubokom pećinskom sistemu nije bio dovoljan, već je bilo neophodno napraviti mnogo veću medijsku senzaciju i zavarati javnost. Ali, naučnici se nisu dali, i brzo su odreagovali i odgovorili Li Bergeru i njegovom timu.

Kada je prošle godine Li Berger sa svojim saradnicima objavio tri preprinta u eLife-u, i mi smo se upecali. Više o tome: Homo naledi sahranjivao svoje mrtve 100.000 godina pre prvih poznatih sahrana

Preprint su rukopisi (što je jedna velika glupost, koja očigledno može da nanese veliku štetu) koji se javno objavljuju na sajtu časopisa, da drugi naučnici i laici vide rad koji će, možda biti, objavljen u tom časopisu. S tim da to nije konačna verzija i da tu postoje greške. Zato je idealan mamac za medije. Da bi neki rukopis bio objavljen u recenziranom časopisu, on mora da prođe anonimne recenzije stručnjaka iz date oblasti. Rukopis se prihvata ili odbija. Ukoliko se prihvati, autori uglavnom prave određene izmene, tako što ispravljaju greške i dodaju šta nedostaje.

Naime, kada su u pitanju rukopisi Li Bergera i tima za eLife, sva tri su odbijena. Od 11 recezenata, njih 10 je odbilo rukopise kao nepodobne za publikovanje u časopisu.

Iskoristio je moć medija da ispromoviše lažne rezultate istraživanja

 „Vest je odjeknula širom sveta, sa naslovima na CNN-u, Njujork tajmsu, Nacionalnoj Geografiji i šire. Ovo je propraćeno nizom intervjua za medije i televizijskih nastupa Bergera. Ovo je odavalo utisak pažljivo planirane i izvežbane medijske promocije, sa terenskim fotografijama, slikama iz rukopisa i dramatičnim umetničkim rekonstrukcijama objavljenim u onlajn i štampanim medijima“, pišu autori u radu.

Fosilni ostaci Homo naledija (izvor: WIkipedija)

Samo par dana kasnije objavljen je Netfliksov dokumentarac pod nazivom Unknown: Cave of Bones. I kako ističu autori „sa istim narativom kao i nerecenzirani rukopisi i prva medijska saopštenja, odnosno da je Homo naledi sahranio svoje mrtve, i izrađivao umetnost i kamena oruđa. Usledila je u oktobru 2023. knjiga sličnog naslova.“

Medijska kampanja je bila još veća

Naravno, to nije bilo dovoljno. Nastavljena je medijska kampanja, čak i ako su recenzije anonimnih recezenata objavljene javno zbog čega su radovi odbijeni.

Li Bergerov tim je odgovorio na kritike zahvalivši se recezentima. Potom su nastavili i rekli da zadržavaju svoja originalna tumačenja.

A šta to znači za nauku i one koji objavlju naučne radove? „To znači da originalne, nerecenzirane verzije zauzimaju mesto recenziranih rukopisa i da autori, a ne urednici, odlučuju koji kvalitet istraživanja se smatra prihvatljivim“, objasnili su autori.

Ovo nije dospelo toliko u javnost, mejnstrim mediji u pogledali na drugu stranu kada je naučna zajednica osudila ovakva tumačenja.

Što se tiče dokumentarca na Netfliksu on se tada „popeo se na vrh ‘najgledanijih’ u Južnoj Africi u nedeljama nakon što je prvi put emitovan“. Dokumentarac je snimljen i to pre nego je naučna zajedinica pregledala, iskritikovala, ocenila i dala „zeleno svetlo“ za objavljivanje rada. Rad nije publikovan.

Rekonstrukcija Homo naledija (autor: Cicero Moraes, CC-BY 4.0)

Čini se da je ovo namerna i dobro planirana eksploatacija novog modela publikovanje da bi se skratio uobičajeni naučni proces akademskog objavljivanja naučnih radova“, piše u radu.

Svakako jeste fascinatno i zagonetno kako je toliki broj fosilnih ostaka, izumrle ljudske vrste, malog mozga, završilo u sada nepristupačnoj komori dubokog podzemnog pećinskog sistema. To naime nije razlog, iako znamo da su arheološka istraživanja i analize spore, da se netačne informacije iznose u javnost i pravi pogrešna slika u nauci.

Vrh ledenog brega – fosili u svemir

Ali to nije sve. Li Berger i tim nisu na tome stali. Dva meseca kasnije, tačnije u septembru 2023. godine, uz dozvolu Agencije za resurse južnoafričke baštine i instituta odgovornog za fosile iz Cradle of humankind (Kolevke čovečanstva), poslali su dve fosilne kosti u svemir. Kost palca Homo naledija, star 250.000 godina, i fragment ključne kosti Australopithecusa sediba, starosti 2 miliona godina, otišli su u svemir na sat vremena.

Fosilni ostaci poslati u svemir (foto: Wits University)

Fosilni ostaci stavljeni su u cev od ugljeničnih valkana koje je nosio milijarder Tim Neš, a koji je bio putnik na svemirskom letu Virgin Galactic. On je takođe vlasnik zemlje Cradle of humankind. Zapravo poslednjih 10 godina on kupuje zemlju gde se nalaze ili mogu naći fosilni ostaci ljudskih vrsta. Njegov cilj je da zaštiti arheološka nalazišta i „našu priču o našem poreklu kao ljudskim bićima“.

Razlog koji je Berger naveo u zahtevu za privremeni izvoz fosila iz Južne Afrike bio je „promocija južnoafričke nauke“.

Da li je ovaj postupak imao naučnu svrhu?

Međutim, medijska pokrivenost svemirskog leta fosila bila je još veća i fokusiran na američku publiku, u odnosu na prvu promociju „pogrebnog rituala“ kod Homo naledija.

Dok je u južnoafričkim medijima izveštavanje bilo drugačije. Bilo je usredsređeno na gnev kako domaćih tako i međunarodnih naučnika koji su tvrdili da ovaj poduhvat ima malo naučnih zasluga i da je bio reklamni trik. Kao da paleoantropologija u Južnoj Africi nije pretrpela dovoljno štete na reputaciji, ovo se dogodilo tokom meseca septembra, meseca nasleđa u Južnoj Africi, tokom kojeg razmišljamo, slavimo i poštujemo naše nasleđe“, napisali su u radu.

Nošenje fosila u svemir postavlja etička ptanja poput onog „čije je ovo uopšte nasleđe“ i dodatno postavlja pitanja zašti privilegovani ljudi mogu da odnesu fosile u svemir, bez valjanog razoga?

Poznati su nam slučajevi gde starosedeoci traže posmrtne ostatke svojih predaka nazad ili zabranjuju da se oni iskopavaju, a retko kada im se ti zahtevi ispune.

Rad koji je raskrinkao Li Bergerova „otkrića“

Iako deluje je ova priča završena, to nije slučaj. Dva meseca kasnije objavljen je recenzirani rad pod naslovom „There is no scientific evidence that Homo naledi buried their dead and produced rock art“ u časopisu Journal of Human Evolution. Pisali smo o tome: Nema dokaza da je Homo naledi namerno sahranjivao mrtve i da je stvarao umetnost

Autori rada su sistematski svaki aspekt tri preprinta detaljno obradili i izneli ubedljive tvrdnje da ne postoje dokazi za tumačenja koja su pružili Berger i tim.

Bilo je izvesnog medijskog izveštavanja o ovom članku, ali opet nedovoljno. I nekako je brzo zaboravljen.

Ono što je Li Berger uradio jeste da se igrao sa vatrom. Očigledno da je bio svestan kako će se to odraziti u medijima i da će ta pokrivenost ići njemu u prilog. I nakon više meseci, evo sada čak i nakon godinu dana ostalo je onako kako je prvi put izneo rezultate svojih lažnih istraživanja.

Registrujte se na Sve o arheologiji

Prijavite se na našu mejl listu i budite prvi koji će dobiti vesti iz sveta arheologije

Ne šaljemo spamove! Pročitajte naša pravila korišćenja za više informacija.

Podelite sadržaj na:

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Translate »