Rimska Atlantida – potopljeni antički grad Baja

Rimska Atlantida – potopljeni antički grad Baja
Ostaci mozaika u Baji, potopljenom gradu (izvor: Rome and Italy fb page)

Arheološki lokalitet Baja jedno je od najvećih potopljenih podvodnih arheoloških nalazišta na svetu. Sa razlogom se nekada i zove rimskom Atalantidom, ali i gradom greha.

Ima površinu tri puta veću od Pompeje i nalazi se samo 15 km od Napulja, unutar vulkanskog podučja Flegrejskih polja.

Brojne rimske građevine su se sačuvale poput stambenih kuća, termalnih kupatila, ribarskih i lučkih zgrada, ali i veličanstvene vile.

Međutim, zbog vulkanske aktivnosti i spuštanja obale, veći deo Baje je sada potopljen u zalivu Pocuoli. Krajem 4. veka, početkom 5. veka, nekoliko pomeranja tla izazvalo je potonuće dela grada ispod nivoa mora

Danas većina antičkih građevina leži na dnu mora na površini od oko 177 hektara. Ova oblast je proglašena za zaštićeno područje mora 2002. godine.

Bogatstvo rimskog grada Baja

Drevni grad Baja bio je popularno primorsko odmaralište za bogate rimske porodice. Do kraja Rimske republike, bio je uticajniji i moderniji grad od Pompeje ili Herkulanuma.

Baja (Baiae) je dobio ime po Baious, Uliksovom kormilaru. Grad se pominje. 178. godine pre nove ere kao Aqaue Cumanae, zbog svojih lekovitih sumpornih izvora.

Replika statue Dionisa (foto: Andreas Solaro/AFP via Getty Images)

Termalne vode i klima pogodovali su razvoju monumentalne i stambene arhitekture koju su carevi unapređivali tokom narednih vekova (1-4. vek).

Naselje se razvilo u popularno rimsko odmaralište koje su često posećivale mnoge značajne rimske ličnosti kao što su Gnej Pompej Magnus (poznat i kao Pompej Veliki), Julije Cezar, Gaj Marije, Lucije Licinije Lukul, Hadrijan i Septimije Sever.

U Bajama su izgrađene mnoge veličanstvene vile visokog statusa, uključujući one Julija Cezara i Nerona. Veliki deo grada postao je carsko vlasništvo pod Avgustom i kasnijim carevima. Car Hadrijan je umro u Cezarovoj vili 138. godine.

Ostaci vile u Baji (foto: Andreas Solaro/AFP via Getty Images)

Monumentalni ostaci antičkih objekata za kupanje uključuju tri velike kupolaste zgrade koje se danas pogrešno nazivaju hramovima. Prvi je „Hram Merkura“ (prečnika oko 21,5 m) datira iz perioda kasne Republike. Podsećajući u svom sadašnjem stanju na Panteon, bio je to bazen velikog kupatila. Druga dva su „Hramovi“ Venere i Dijane iz Hadrijanovog perioda (2. vek) i nešto su veći.

Hram Venere, čija je prečnik oko 26,3 m, takođe je bio bazen za kupanje. Dok je Dijanin hram (prečnika skoro 29,5 m) verovatno bio kazino.

Antički grad greha

Antički grad je stekao reputaciju zbog hedonističkog načina života. Ovo potkrepljuje istorijski spis iz 56. godine pre nove ere. U njemu je zabeleženo da je Klodija (kćerka rimskog patricija Apija Klaudija Pulhera) osuđena jer je živela kao bludnica, zavodnica i pijanica u „prepunom letovalištu Baje“ tokom suđenja Marku Celiju Rufu, u kojem je Klodija javno optužila Celija za pokušaj ubistva trovanjem.

Sekst Propercije, pesnik Avgustovog doba tokom 1. veka pne, napisao je da je grad bio „vrtlog luksuza“ i „luka poroka“.

Podvodni arheološki park

Podvodni arheološki park Baja osnovan je 2002. godine. Od tada su zabranjene sve navigacijske aktivnosti oko potopljenog arheološkog nalazišta. Preduzete su mere zaštite podvodnog arheološkog područja. Povećan je broj posetilaca i ronilačkih centara u blizini.

Ostaci termalnih kupatila (Wikipedia, autor: Mentnafunangann)

Mnoge podvodne relikvije, posebno statue, bile su ugrožene uslovima životne sredine i morale su da budu zamenjene replikama. Original statue su premeštene u muzej kako bi se sačuvale.

Kraj grada greha

Drevni grad je video svoj kraj zbog fenomena koji se zove bradiseizam, a okružen je sa više od 20 vulkana. Reč je o fenomenu koji dovodi do nestabilnosti zemljine kore, odnosno podizanja i spuštanja kopna usled pritiska lave i podzemnih gasova koji čine da se tlo pomera.

Do ove prirodne nepogodne došlo je u 4. veku što je dovelo do potonuća polovine grada ispod mora za oko 20 m. Nakon čega je bio zaboravljen 1.500 godina.

Ribari su oduvek znali da se nešto krije na morskom dnu. Ali tek posle rata, uz fotografije napravljene avionima, stekla se predstava o prostranostima ovog arheološkog područja. Na prvo podvodno arheološko iskopavanje trebalo je čekati do 80-tih godina 20. veka.


Ako imate predlog teme, želite da objavimo vest ili želite da pišete za nas javite se putem mejla sveoarheologiji@gmail.com ili redakcija@sveoarheologiji.com

Registrujte se na Sve o arheologiji

Prijavite se na našu mejl listu i budite prvi koji će dobiti vesti iz sveta arheologije

Ne šaljemo spamove! Pročitajte naša pravila korišćenja za više informacija.

Podelite sadržaj na:

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Translate »