Kako su umrli pojedini stanovnici Pompeje nakon erupcije vulkana Vezuv

Kako su umrli pojedini stanovnici Pompeje nakon erupcije vulkana Vezuv
"Poslednji dan Pompeje" Karl Brullov (1799–1852) (izvor: Wikipedia)

Prirodna katastrofa koja je pogodila stanovnike Pompeje pre 2000 godina omogućila je arheolozima mnoštvo vrednih podataka. Nova istraživanja su pokazala da pojedini stanovnici nisu odmah stradali kada se dogodila erupcija vulkana Vezuv.

Mnogi stanovnici Pompeje bili su zatrpani ispod kalcifikovanog vulkanskog pepela. Organska materija ovih tela je počela da propada sa prvim iskopavanjima. Zatim se italijanski arheolog Đuzepe Fioreli 1863. godine dosetio kako da spasi tela koja su se raspadala ispod vulkanskog pepela. On je u pukotine, koje su napravila tela, ulio gips i tako je napravio 100 gipsanih odlivaka.

Na taj način je sačuvao skeletne ostatke, i pojedina meka tkiva i otkrio položaje tela poginulih koji su se našli tog sudbonosnog dana u Pompeji.

Neki su bili zagrljeni, drugi su gledali prema dole i pokrivali lica, a neki su izgleda čvrsto spavali u trenutku da su se susreli sa svojom sudbinom. Takođe, sačuvala se i njihova odeća i drugi predmeti koji su bili u njihovim rukama, frizura i slično. Uspeli su da sačuvaju i tela uginulih životinja.

Gipsani odlivci ljudi koji su stradali u Pompeji (izvor: Wikipedia)

Danas su mnogi gipsani odlivci izloženi na licu mesta u Pompeji, dajući posetiocima pravu perspektivu jednog katastrofalnog događaja.

Nove analize otkrile kako su umrli stanovnici Pompeje

Poslednjih godina istraživači primenjuju CT skeniranje i DNK analize kako bi otkrili što više o žrtvama. Njihovi rezultati su neočekivano zanimljivi. Nova istraživanja pokazala su da su početak erupcije neki ljudi preživeli, ali da su kasnije, nažalost, umrli od gušenja.

Novi rad objavljen je u časopisu Plos ONE. U radu su opisane multidisciplinarne analize na sedam gipsanih odlivaka. Istraživači su zaključili da su žrtve, u najmanju ruku, preživele ranu erupciju i umrle nakon 20 sati od gušenja.

Verovatno je da je katastrofalna erupcija ubila ljude na različite načine“, napisali su autori.

Arheolog Ljorenc Alapont sa Univerziteta u Valensiji u Španiji i njegove kolege veruju da je kontaminacija gipsom ono što je učinilo biohemijsku analizu teškom. I zato je bilo neophodno dosta vremena da prođe kako bi se njihov stvarni uzrok smrti otkrio.

Arheolozi skeniraju gipsani odlivak čoveka (Alapont et al., CC-BY 4.0)

S obzirom da se mogu naći biološki ostaci ljudi u gipsanim odlivcima to je pomoglo istraživačima da sprovedu hemijsku analizu koristeći neinvazivno rendgensko fluorescentno skeniranje po prvi put. Dr Alapont i tim su otkrili izmenjene koncentracije fosfora i kalcijuma u ​​nekim kostima.

Po hemijskom sastavu, kosti u gipsanim odlivcima najviše su podsećale na spaljene ostatke. Međutim, dokazi ukazuju da je do spaljivanja došlo nakon spore smrti.

Žrtve vulkana, barem one koje su umrle u Porta Noli, su se ugušile gasom i pepelom.

Naša razvijena hipoteza o uzroku smrti je primenljiva samo na proučavani kontekst. Verovatno je da je katastrofalna erupcija ubila ljude na različite načine“, ističu autori.

Registrujte se na Sve o arheologiji

Prijavite se na našu mejl listu i budite prvi koji će dobiti vesti iz sveta arheologije

Ne šaljemo spamove! Pročitajte naša pravila korišćenja za više informacija.

Podelite sadržaj na:

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Translate »